AMIKO II.

AMIKO II (Amicetta, ’Αμικέτης, Amiketes, vjerojatno od germanskog Haming), grof od Giovinazza, normanski vojskovođa (druga pol. XI st. — između 1087. i 1091). Podrijetlom iz normanske obitelji koja se doselila u južnu Italiju. Njegov otac Gvalter došao je u sukob s obitelji Hautevillea te ga je normanski vojvoda Robert Guiscard zarobio i oslijepio. A. je nastavio očevo neprijateljstvo sudjelujući u ustancima (1064–1071. i 1078–1080) što su ih podizale grupe Normana nastojeći slomiti Guiscardovu nadmoć u južnoj Italiji. U tim je borbama A. bio poražen te je morao napustiti Italiju, a Robert mu je 1073. oduzeo Giovinazzo. Posljednji se put kao živ spominje u Carigradu 1087. — U hrvatskoj povijesti A. se spominje 1074. u povodu normanskog pohoda na istočnu obalu Jadrana pri kojemu je zarobljen hrvatski kralj. Povjesničari su različito tumačili Amikov pohod: M. Barada misli da je A. bio u savezništvu s Bizantom, F. Šišić govori o savezništvu s papom Grgurom VII, a N. Klaić drži da je riječ o samostalnom pohodu koji je uslijedio na poziv dalmatinskih gradova. A. je nakon neuspjele opsade Raba (od 14. IV do 9. V 1074) uspio ući u Biograd, Nin, Split, Trogir i Zadar te zarobiti hrvatskog kralja. U historiografiji još nije utvrđeno koji je to kralj. Šišić se odrekao svoje tvrdnje da je to bio Slavac i priklonio se Baradinu mišljenju da je zarobljeni kralj bio Petar Krešimir IV koji je u zarobljeništvu ustupio Amiku spomenute gradove. G. Praga je pretpostavljao da je to bio Krešimirov sinovac Stjepan, a zatim se i on složio s Baradom držeći da je to bio Petar Krešimir IV. Normani su već početkom 1075. izbačeni iz gradova intervencijom dužda Dominika Silvija, a dalmatinski su gradovi prisegli Mlečanima da više neće dovoditi u Dalmaciju Normane ni strance.