DRACH, Vanja

DRACH, Vanja, dramski glumac (Bošnjaci, 1. II. 1932). Gimnaziju završio u Vinkovcima 1951, godinu dana studirao medicinu, potom 1952–56. glumu na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost, gdje je i diplomirao. Debitirao 1954. u prvoj predstavi tek osnovana Zagrebačkoga dramskog kazališta na gostovanju u Subotici ulogom Feldmarschalleutnanta von Hahnencampa (M. Krleža, U logoru). Stalan angažman u tome kazalištu dobiva u sezoni 1955/56. te nastupa u ulogama Znanca Fjodorova (F. M. Dostojevski, Bijele noći), Popive (M. Držić, Dundo Maroje), Glasnika (J. Anouilh, Antigona). U razdoblju 1957–75. te od 1981. stalno djeluje u Drami zagrebačkoga HNK, igrajući glavne ili vrlo istaknute uloge. Glumački talent te izražajnu i čistu dikciju potvrdio je u klasičnom grčkom repertoaru (Jazon u Euripidovoj Medeji), zatim u Shakespeareovim dramama i komedijama (Edgar u Kralju Learu, Nestor u Troilu i Kresidi, Angelo u Mjeri za mjeru, Marko Antonije u Juliju Cezaru, Apement u Timonu Atenjaninu, Cymbeline u istoimenoj romantičnoj igri) i u Molièreovim komedijama (Sganarelle u Liječniku protiv volje, Arnolphe u Školi za žene i Alcest u Mizantropu). Nastupao je i u dramama ruskih, nordijskih i čeških autora (Popriščin u Gogoljevim Luđakovim zapisima, Čacki u Teško pametnome A. S. Gribojedova, Arje Lejb u Babeljevu Sumraku, Poncije Pilat u Majstoru i Margariti M. Bulgakova, naslovni junak u Ibsenovu Johnu Gabrijelu Borkmanu i Zdenjek Bergman u Havelovoj Asanaciji). U nacionalnom glumištu oživio je mnoge likove hrvatske dramske literature. Tako je u Krležinu dramskom ciklusu tumačio Leonea (Gospoda Glembajevi), Aurela (Leda), Lenbacha (U agoniji), Blitwitza — Blithauera (Banket u Blitvi), Bernarda (Put u raj) i Vengera Ugarkovića (Vučjak); u Matkovićevu opusu bio je Heraklo (Heraklo, praizvedba), Arnej (Ahilova baština), Muž (Snjegović) i Juraj Drašković (General i njegov lakrdijaš). Igrao je i u dramama D. Demetra (Pavle Emil, Teuta), R. Marinkovića (Maestro, Kiklop) i Č. Price (Khuen Héderváry, Ostavka). Kako je 1975–81. u statusu slobodna umjetnika, jedan je od nositelja repertoara Teatra u gostima: File (R. N. Nash, Trgovac kišom), AA (S. Mrožek, Emigranti), Miroslav Frankić (I. Kušan, Čaruga), Vladimir Pusskarsky (G. Feydeau, V. Gerić i B. Violić, Gospon lovac), Vojnicki (A. P. Čehov, Ujak Vanja), Robert (H. Pinter, Prijevara). Od 1965. povremeno nastupa u Teatru &TD, gdje je odigrao više zapaženih uloga: Galilej (A. Šoljan, Galilejevo uzašašće), Duncan (E. Ionesco, Macbett), Gospodar (M. Kundera, Žak fatalist i njegov gospodar), Molière (M. Gavran, Noć bogova), Bartoduie (S. Mrožek, Povratak). Nastupa i na pozornicama izvan Zagreba (Tuzla, Osijek, Varaždin); vrhunske kreacije ostvario je na Splitskom ljetu te Dubrovačkim ljetnim igrama (Andrija Groznica i Polonije u Shakespeareovim djelima Na Tri kralja ili kako vam drago i Hamlet te Đivo u Vojnovićevoj Dubrovačkoj trilogiji). Na filmu je debitirao 1958. u H-8 (N. Tanhofer), a od 1959. snimio još dvadesetak filmova, među kojima Tri četvrtine sunca (J. Babič), Carevo novo ruho (A. Babaja), Opasni put (M. Relja), Iluzija (K. Papić), Kad čuješ zvona (A. Vrdoljak), Timon (T. Radić), Pucanj (K. Golik) i Visoki napon (V. Bulajić). Nastupao je i u dramskom programu Hrvatskog radija i televizije (Vučjak, Kapelski kresovi, U registraturi, Dirigenti i mužikaši). Primio je Nagradu grada Zagreba 1962. za ulogu Franza von Gerlacha iz Sartreovih Zatočenika Altone te dvije nagrade Sterijina pozorja: 1963. za ulogu Aurela u Krležinoj Ledi i 1977. za epizodnu ulogu Frankića u Kušanovu Čarugi. God. 1986. dobiva Nagradu »Dubravko Dujšin« za ulogu Orlanda u Krležinu Putu u raj, a 1990. Nagradu »Orlando« za Polonija u Shakespeareovu Hamletu. Povremeno je predavao glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.