AMRUŠ, Milan

AMRUŠ, Milan, liječnik i političar (Slavonski Brod, 1. X 1848 — Zagreb, 26. V 1919). Sin Ivana, vojnog liječnika, i Jagode Brlić, poznate ilirske pjesnikinje. Osnovnu školu polazio je u rodnom mjestu, gimnaziju u Vinkovcima i Zagrebu. God. 1872. završio je studij na vojno-medicinskom zavodu »Josephinum« u Beču. Kraće vrijeme radio je kao internist u Zagrebu i Beču, a 1878. nakon okupacije BiH premješten je u Sarajevo, gdje je kao pukovnijski liječnik uredio vojnu bolnicu, suzbijao epidemijske bolesti i marvinsku kugu. Postavio je temelje modernoj zdravstvenoj službi u BiH te bio imenovan zdravstvenim savjetnikom i izvjestiteljem za zdravstvo i veterinarstvo Zemaljske vlade u Sarajevu. Namjeravao se posvetiti politici te odlazi u Beč, gdje je upisao pravo (diplomirao 1890) i usporedo radio u Institutu za patologiju kod prof. S. Strickera te surađivao u bečkim medicinskim časopisima. God. 1886. objavio je zapaženu radnju o morfologiji bacila tuberkuloze; njegova su istraživanja ponukala prof. Strickera da promijeni svoje prvotno gledište (koje je bilo suprotno Kochovu) o uzročniku tuberkuloze. O značenju i postanku Amruševe radnje pisali su J. Wagner-Jauregg i E. Lesky. Surađivao je također u Obzoru (1886, 1898, 1900, 1917), Agramer Tagblattu (1894, 1898, 1900, 1901, 1908, 1909), u kojem se zalagao za osnivanje medicinskoga fakulteta u Zagrebu, te u Narodnim novinama (1907, 1918). U Beču je između 1883. i 1886. osnovao Hrvatsko pripomoćno društvo za đake i bio mu predsjednik do povratka u Zagreb. U Zagrebu je kao član Neodvisne narodne stranke (obzoraši) izabran u Hrvatski sabor, u kojem je prvi put istupio 1887. zagovarajući izgradnju nove kazališne zgrade. Ostali njegovi saborski govori zasijecali su u sve grane tadašnjega političkog života. Iako se poslije približio banu Khuen-Héderváryju i istupio iz svoje stranke, ipak je i dalje zastupao hrvatske interese. God. 1890. postao je zagrebački gradonačelnik, ali je smijenjen 1892 (jer je odbio da bude član poklonstvene deputacije za Budimpeštu). Međutim, ponovno je 1904. preuzeo gradsku upravu. Kao načelnik poradio je na uvođenju tramvaja, uklanjanju plinare iz grada, izgradnji novog kolodvora, električne centrale i dječjeg ambulatorija te uklanjanju sajmišta ispred zgrade današnjeg rektorata. God. 1891. potpomaže ostvarenje Jubilarne gospodarske izložbe, a 1906. Gospodarske izložbe u Zagrebu. Odstupivši 1910. s načelništva, postaje za bana Nikole Tomašića predsjednik Odjela za bogoštovlje i nastavu i na tom se mjestu napose zauzimao za osnovno školstvo. S tog se položaja povukao 1912, a aktivirao se tek za I svjetskog rata u zdravstvenim akcijama. — Amruš je prijateljevao i dopisivao se s mnogim poznatim ljudima. Napose je vrijedna njegova korespondencija s J. J. Strossmayerom (1883–1904; Arhiv JAZU), koja sadržava mnogo nepoznatih činjenica iz tadašnjega političkog života u Hrvatskoj. Posmrtno su objavljeni njegovi Razmišljaji (Hrvat, 1919, 11), njegov politički credo, u kojem je zagovarao zbližavanje Hrvata i Srba želeći »da bez trzavica evolucijom postignu sretnu budućnost«. Imetak je ostavio u dobrotvorne svrhe: dvije zgrade u Zagrebu i jedan fond namijenio je Dječjoj poliklinici, a svoje dobro Klinča selo Dječjem oporavilištu i gradskom mljekarstvu. Nekoliko legata razdijelio je Društvu Sv. Vida, Instituciji za gluhonijeme i dr.