Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

ANČIĆ, Ivan (Aničić, Ancio, Ancius, Anicio, Anicius), vjerski pisac (Lipa kod Duvna, 11. II 1624 — Italija, 24. VII 1685). Sebe zove »Dumljanin«. Pretpostavlja se da se opismenio kod domaćeg župnika, a zaredio se u franjevačkom samostanu u Fojnici, budući da su franjevci iz Fojnice pastorizirali i duvanjsku župu. Poslije se školovao u Italiji, postigao naslov profesora teologije (lektor), a u tijeku života službovao je kao propovjednik, župnik i lektor (štilac) u raznim mjestima izvan Bosne i Hercegovine (Velika, Našice, Brod, Beograd) te u Rami i Duvnu u zapadnoj Bosni. God. 1662. uputio ga je provincijal Bosne Srebrene Franjo Ogramić u Rim da prikupi i objavi oproste i povlastice kojima se mogu služiti bosanski franjevci, što je on i učinio objavivši ih u Tesaurusu (T dio), dodavši razne blagoslove pod istim naslovom (II dio). Opet je u Rimu 1663. poradi poslova Bosne Srebrene, a nakon povratka u Bosnu 1669. izabran je za gvardijana u Rami; već 1671. župnik je u Duvnu. God. 1676. za boravka u Assisiju (Italija) počeo je pisati djelo Vrata nebeska koje je završio u Loretu, a tiskao 1678. u Jakinu (Ancona). U istom je gradu i 1679. radi tiskanja Svitlosti krstjanske, a zatim 1681. kad je tiskano Ogledalo misničko. Prema vlastitom svjedočanstvu iz 1680, bio je dvaput primljen u Vatikanu kod pape Inocenta XI. Vrlo ambiciozan, konkurirao je za biskupa upražnjene Duvanjske biskupije, pa je tom prilikom napisao svoj životopis priloživši mu 14 dokumenata u kojima se hvale njegove zasluge te ih poslao Propagandi, ali mu želje nisu bile uslišane. Umro je u Italiji, no posljednje mjesto njegova boravka ostalo je nepoznato. — Zalažući se za ideje protureformacije, A. se u svojim djelima bavio vjerskom poukom pa ih je zbog toga i pisao narodnim jezikom. On je borac protiv neprijatelja rimske crkve, svoja Vrata nebeska piše protiv »mahnitosti heretika, neznanja pogana i jogunstva šizmatika« (prema latinskom predgovoru II knjige). U svojim djelima poziva vjernike da izvršavaju svoje materijalne obveze prema crkvi. — I. F. Jukić spominje ga već u svom pregledu bosanske književnosti, dok mu D. Prohaska daje posebno mjesto smatrajući ga humanistom. Međutim, J. Jelenić tvrdi da mu je latinski jezik »vrlo loš«, a na njemu je i napisao samo Tesaurus. Boljim drži njegova djela na narodnom jeziku. Ančićeva je velika zasluga u tome što je jedan od prvih pisaca zapadne Bosne koji je pisao dobrom štokavštinom zapadnog tipa (ikavski na prijelazu u ijekavizaciju, S. Marković), a široj je publici približio i latinicu davši u Svitlosti krstjanskoj usporednu tabelu latiničkih slova prema »iliričkim slovima« (bosanska ćirilica).

DJELA: Thesavrvs perpetvvs indulgentiarum seraphici ordinis sancti patris nostri Francisci. Venetiis, apud Carolum Gonzattum 1662; (17022). — Porta coeli et vita aeterna. Vrata nebeska, i xivot viçchni, 1 i 2. U Iakinu, po Francesku Seraphinu 1678. — Lux christiana, et dulcedo animae, prima pars. Svitlost karstianska, i slast duhovna, parvi dio. U Yakinu, po gosp. Ivanu Karstitechlu Salvionu, stampaturu, od biskupata 1679. — Lux christiana, et dulcedo animae: in duas partes divisa. Enodans incruentum sacrificium Misae. Svitlost karstianska, i nastagenye duovno: u dva dilla razdichlena. Tomaçech posvetilische od Mise. U Yakinu, na stapi, od biskup. 1679. — Speculum sacerdotale. Ogledalo misniçko. U Yakinu, po Ivanu Karstitechlu Salvionu, stamp. od biskupata 1681.
 
LIT.: Ivan Franjo Jukić: Književnost bosanska. Bosanski prijatelj, 2(1851) str. 84–85. — Mijo Vjenceslav Batinić: Djelovanje franjevaca u Bosni i Hercegovini za prvih šest viekova njihova boravka. Zagreb 1881, 185. — Dragutin Prohaska: Das kroatisch-serbische Schrifttum in Bosnien und Herzegowina. Zagreb 1911, 125–127. — Julijan Jelenić: Kultura i bosanski franjevci, 1. Sarajevo 1912, 224–225. — Isti: Necrologium Bosnae Argentinae po kodeksu franjevačkoga samostana u Kr. Sutjesci. Sarajevo 1917, 6. — Isti: Bio-bibliografija franjevaca Bosne srebreničke, 1. Zagreb 1925, 1–5. — Svetozar Marković: Jezik Ivana Ančića (bosanskoga pisca XVII veka). Srpski dijalektološki zbornik, 1958, 13, str. 1–2. — Krešimir Georgijević: Hrvatska književnost od XVI do XVIII stoljeća u sjevernoj Hrvatskoj i Bosni. Zagreb 1969, 149, 151, 162–165, 294. — Herta Kuna: Hrestomatija starije bosanske književriosti (s odlomcima teksta), 1. Sarajevo 1974, 162–165. — Bernardin Matić: Tumačenje mise fra Ivana Ančića. Nova et vetera, 27(1977) 2, str. 197–207. — Ivan Pederin: »Začinjavci«, štioci i pregaoci. Zagreb 1977, 168–169. — Andrija Nikić: Tristota obljetnica prvih knjiga na hrvatskom jeziku Fra Ivana Ančića. Kršni zavičaj, 12(1979) str. 13–17.
 
Herta Kuna (1983)