DRAŽOJEVIĆ

DRAŽOJEVIĆ (Dražoević, Jelić), plemićka obitelj u župi Poljica, koja je pripadala vlasteli i koja se spominje sve do kraja poljičke samostalnosti. Dražojevići obitavaju u Poljicima potkraj XIV. st. Praotac obitelji Dražoje spominje se oko 1350. kao knez poljički i gospodar Kamen-grada (pogranično mjesto između Splita i Poljica). Uspon obitelji započinje nakon 1358, kad je ugarsko-hrvatski kralj Ludovik I. Anžuvinac dao u feud Poljičku župu hrvatskom plemiću Jurju Rajčiću, koji je boravio u Splitu sve do smrti te bio nominalni knez Poljica. Jurjevi sinovi Ugrin i Novak preseliše se po očevoj smrti u Poljica. Ugrin se oženio jednom, a njegov sin Stjepan drugom kćeri Dražojevom, a svoju kćer Mandalinu udao za Dražojeva sina Jurja Dražojevića. Vjerojatno je upravo Dražoje bio glavni zagovornik ženidbene i posjedovne nagodbe između ovih dvaju rodova, utemeljivši »trajno prijateljstvo« i novi rod vlastele. God. 1390. Dražojev sin Juraj sudjeluje pri određivanju granica splitske općine po naredbi Tvrtka I, kralja Bosne i gospodara većeg dijela Dalmacije. Iz stabla Dražojevića razgranale su se mnoge poljičke obitelji: Škaričići, Barići, Marjanovići, Aničići, Augustinovići, Novakovići, Jerončići, Jurjevići, Jerolimovići, Antunovići i dr. Iz obitelji D. poteklo je više poljičkih knezova, vojvoda i drugih uglednika. Najznamenitiji je među njima veliki knez i vojvoda → ŽARKO DRAŽOJEVIĆ. U popisu kuća poljičkih didića i ugričića, što je izvršen 7. IV. 1777. na općem zboru, navodi se da su D. (poslije nazvani Jelići, a nastanjeni u Omišu) obitavali tada u selu Dubravi. God. 1891. priznata je titula »conte« Jurju Mihovilu, sinu Ivana Karla.