ANDERLIĆ, Vilko

ANDERLIĆ, Vilko (Andrlić, Velimir, Vilmos), vjerski pisac i pjesnik (Posavski Bregi, 28. VIII 1882 — Sotin, 30. XII 1957). Osnovnu školu pohađao je u Vukovaru, gimnaziju u Zagrebu, a teologiju je studirao u Budimpešti. Bio je kapelan u Ludini (1905/1906) i vjeroučitelj u Zagrebu (1906–1911). God. 1911. postigao je doktorat iz teologije u Budimpešti i preuzeo službu docenta sociologije na Visokoj bogoslovnoj školi u Đakovu. Od 1914. do 1930. bio je župnik u Berku (1914–1930) te u Sotinu (1930–1957). Pokopan je u Vukovaru. — Prvu pjesmu Domovini objavio je u Smilju (1896/1897, 9). Religioznom i domovinskom lirikom, vjerskim raspravama i crticama iz seoskog života surađivao je u publikacijama: Mali dobrotvor (1897/1898, 1899/1900, 1900/1901), Pobratim (1898/1899–1902/1903), Učiteljski glasnik (1899, 1900), Hrvatski narod (1903), Hrvatstvo (1908), Hrvatsko pravo (1911), Glasnik biskupija bosanske i srijemske (između 1912. i 1942), Narodna obrana (između 1925. i 1930), Hrvatska straža (1929, 1930), Sremske novine (između 1931. i 1937), Srijemski Hrvat (1939, 1940) i drugim, većinom vjerskim, listovima. Služio se pseudonimom R. U. Andrejev. Bio je član redakcije lista Glas naroda (1905–1911), a izdao je i uredio Svećenički kalendar (Zagreb 1909). Posebno je objavio više rasprava i propovijedi. Na mađarski mu je prevedena brošura Tko su Nazarenci i što uče? (Kik a nazarénusok és mit tanitanak?, Vukovar 1922). — U raspravama A. je izložio stavove crkve i klerikalnih stranaka prema aktualnim društvenim pitanjima (M. Kosić).