DUKAT, Vladoje, književni povjesničar i filolog (Zagreb, 10. XII. 1861 — Zagreb, 12. XI. 1944). Podrijetlom iz Moravske. Gimnaziju pohađao u Zagrebu i Varaždinu, gdje je 1880. maturirao. Klasičnu i slavensku filologiju počeo studirati u Beču, nastavio u Zagrebu te diplomirao 1884. Najprije je namjesni učitelj na Kraljevskoj velikoj gimnaziji u Zagrebu 1883/84, potom gimnazijski profesor u Osijeku 1884–91. i 1893–1904. te karlovačkom Rakovcu 1891–93. Odjelu za bogoštovlje i nastavu pridijeljen je 1904–08. i 1919–23. U međuvremenu je ravnatelj Velike gimnazije u Zagrebu (1908–19), a od 1923. do umirovljenja 1925. nadzornik srednjih škola. Bio je član Matice hrvatske (od 1881), Društva hrvatskih književnika (od 1900), dopisni (1908), izvanredni (1929) te pravi (1938) član JAZU. — Stručno-pedagoškim člancima javio se u Hrvatskom učitelju 1885, a studijom o P. Corneilleu u Viencu 1889. Tijekom pedesetogodišnjeg rada objelodanio je mnogo znanstvenih članaka iz klasične filologije, prikaza iz francuske i engleske te starije i suvremene hrvatske književnosti, ocjena hrvatskih prijevoda iz engleske književnosti, leksikografskih analiza i rasprava, biografija leksikografa i književnika te glazbenih članaka, putopisa i kulturnopovijesnih crtica. Surađivao je u Viencu, Nastavnom vjesniku, Narodnim novinama, sarajevskoj Nadi, Sv. Ceciliji, Građi za povijest književnosti hrvatske, Ljetopisu JAZU, Narodnim starinama, Savremeniku, Novoj Evropi, Prilozima za književnost, jezik, istoriju i folklor, Hrvatskoj reviji, Hrvatskom kolu i dr. Potpisivao se: Anglicus, A-m-s, Aramis, A.S., Lg, lg, L-g, M., m., M.Lg, M.L-g, V.D., Vl.D. i V.D-t. — Uz Nataliju Wickerhauser i A. Lochmera jedan je od utemeljitelja hrvatske anglistike. Iako samouk, anglističkim se temama bavio čitava života, a intenzivnije 1891–1906. Započeo je prikazom Bradleyeve biografije J. Klovića (Vienac, 1891), a nastavio člancima o engleskim piscima te širim književnim i kulturnim temama. Početak njegova istraživanja veza između hrvatske i engleske književnosti jesu ocjene prijevoda I. Krizmanića, S. Miletića, A. Šenoe, S. Vraza, P. Preradovića, V. Kriškovića i dr. Komparativni pristup izraženiji je u osvrtu na Krizmanićev kajkavski prijevod Miltonova Izgubljenog raja (Nastavni vjesnik, 1902). Hrvatskoj šekspirologiji pridonio je sustavnim napisima o W. Shakespeareu i različitim aspektima njegovih djela (Troilo i Kresida, Vienac, 1899) te prikupljanjem građe o prvim prevodilačkim i književnopovijesnim odjecima. Na poticaj I. Kršnjavoga, a nastavivši rad H. Badalića i L. Kostića, sastavio je čitanku iz engleske, američke i skandinavske književnosti (1903). U izdanju Matice hrvatske objavio je 1904. Slike iz povijesti engleske književnosti. To su prvi sustavni pregledi engleske i američke književnosti u Hrvata. Za Narodne novine (1899–1904) prevodio je djela engleskih pisaca te roman Brodolom R. L. Stevensona i L. Osbournea. Također je preveo Indijsku džunglu R. Kiplinga (Zagreb 1917) i Korespondenciju o događajima u Ugarskoj 1847 –1849 (Zagreb 1918). — Rad na povijesti hrvatske književnosti započeo je osvrtima na suvremenike (J. Leskovar, Osman-Aziz tj. O. N. Hadžić i I. Milićević, E. Mulabdić, J. E. Tomić, I. Krnic), a nastavio znanstvenim raspravama iz starije hrvatske književnosti (Rad JAZU, 1912–20. i poslije). Rasprava o Krizmaniću (1912) sažimlje Dukatove anglističke i kulturnopovijesne obzore i pokazuje zanimanje za kajkavsku književnost i jezik. Krizmanića je ocijenio jednim od posljednjih njegovatelja kajkavštine te istaknuo njegovo zauzimanje da ona ostane jezikom hrvatske književnosti. Proširio je znanja o piscima iz razdoblja baroka (J. Habdelić), obradio život i rad A. A. Baričevića i za hrvatsku kulturnu povijest važnu njegovu korespondenciju. Osvijetlio je djela J. Muliha, J. Maljevca i T. Mikloušića, istraživao građu o kajkavskim kalendarima. Pisao je o piscima i prosvjetiteljima A. Filipoviću i A. Nagyu. Temeljitije poznavanje književnosti, posebice engleske, vidi se u raspravama o djelima A. Nemčića, J. Jurkovića, V. Korajca; napose je zanimljiva komparativna obradba Petrice Kerempuha iliti čina i živlenja človeka prokšenoga J. Lovrenčića. Kajkavskom književnošću ponovno se bavi pripremajući antologiju Sladki naš kaj (1944), u kojoj donosi životopisne bilješke o dvadeset sedmorici pisaca od A. Vramca do Kristijanovića te ulomke iz njihovih djela. U osvrtima na suvremenike zagovarao je tendenciju i domoljublje, osobito u bosanskohercegovačkih pisaca, te osuđivao larpurlartizam. Istodobno poticao je otvorenost prema svijetu i zapažao važnost jezičnog izraza. Mješavina tradicionalizma i modernizma jednaka je u pristupu engleskim i američkim piscima te hrvatskoj književnosti. U Dukatovim istraživačkim i znanstvenim radovima prevladala je filološka i komparativna metoda te uvjerenje da je za kulturnu povijest naroda važno istražiti i manje znana djela i pisce. Akribija, faktografska pouzdanost i poticajnost oznake su i njegova jezikoslovnog rada. Od 1921. do 1943. nastavlja s leksikografskim analizama i raspravama započetim krajem anglističke faze (A. Jambrešić, preradbe Grigelyeve gramatike). Povijesti hrvatske leksikografije pridonosio je raspravama o starijim leksikografima (F. Vrančić, Habdelić, A. Della Bella, I. Belostenec, J. Voltić, R. Fröhlich) i njihovim rječnicima. Leksikografsku problematiku iz doba nastanka Zagrebačke filološke škole iznosi u radu o rječniku I. Mažuranića i J. Užarevića. Smatra ga prvim modernim djelom hrvatske leksikografije i drži propustom što nije uvršten u vrela za Rječnik JAZU. Kritički je pisao i o Šulekovim rječnicima. — U glazbenim člancima izvješćivao je o glazbenom životu Engleske, o hrvatskim glazbenicima (F. Kuhač), Haydnovim obradbama hrvatskih popjevaka, autorstvu Pavlinske pjesmarice i dr. Napisao je predgovor za Ab urbe condita T. Livija (Zagreb s. a.) i za Nazorov prijevod Shakespeareova Macbetha (Zagreb 1917). Uredio i napisao predgovor za treće izdanje Nemčićevih Putositnica (Zagreb 1942), s B. Širolom uredio Kuhačeve Južno-slavjanske narodne popijevke (Zagreb 1941) i Zbirku narodnih popievaka (iz Dalmacije) (Zagreb 1944) V. Berse. S F. Milerom 1906–14. uređivao Pobratima, a 1930–43. uređuje Akademijin Bulletin international.
DJELA: Čitanka iz englesko-američke i skandinavske književnosti. Zagreb 1903. — Slike iz povijesti engleske književnosti. Zagreb 1904. — Jambrešićev »Lexicon Latinum«. Rad JAZU, 1905, 162, str. 192–234. — Hrvatske preradbe Grigelyevih »Institutiones Grammaticae«. Ibid., 1908, 172, str. 1–100. — Život i književni rad Ivana Krizmanića. Ibid., 1912, 191, str. 1–67. — O našijem humoristima: Antunu Nemčiću, Janku Jurkoviću i Vilimu Korajcu. Ibid., 1913, 197, str. 139–260. — Književno-prosvjetni rad Adama Filipovića Heldentalskoga. Ibid., 1914, 203, str. 1–127. — Pater Gregur kapucin (Juraj Malevac), kajkavski književnik XVIII. vijeka. Ibid., 1915, 207, str. 137–261. — Lovrenčićev »Petrica Kerempuh«. Ibid., 1919, 220, str. 1–29. — O književnom i naučnom radu Adama Alojzija Baričevića (1756–1806). Ibid., 1921, 224, str. 75–97. — Izvori Belostenčeva »Gazophylacium latino-illyricum«. Ibid., 1923, 227, str. 80–109. — Rječnik Fausta Vrančića. Ibid., 1925, 231, str. 102–136. — O kompoziciji i vrelima Belostenčeva »Gazophylacium illyrico-latinum«. Ibid., 1928, 235, str. 1–25. — Dubrovačko izdanje Dellabellina »Dizionarija«. Ibid., 1929, 237, str. 235–272. — Korespondencija Adama Alojzija Baričevića. Ibid., 1932, 243, str. 128–178. — Rječnik Mažuranića i Užarevića. Ibid., 1937, 257, str. 83–132. — Nemčićev »Kvas bez kruha, ili tko će biti veliki sudac?« O 125 godišnjici pjesnikova rođenja (1813–1938). Ibid., 1940, 269, str. 221–244. — Bilješke uz Nemčićeve Putositnice. Prilog za karakteristiku djela i pisca. Ibid., 1942, 273, str. 1–78. — Ivan Trnski i Šulekovi rječnici. Ibid., 1943, 277, str. 1–64. — Sladki naš kaj. Ogledi iz stare kajkavske književnosti. Zagreb 1944. — Potpuniju bibliografiju vidi u A. Barac, Dukat, Vladoje. Hrvatska enciklopedija, 5. Zagreb 1945, 419–420 (za slavistiku); V. Putanec i K. Krstić, Bibliografski pregled hrvatsko-srpske leksikografije. Enciklopedija Jugoslavije, 5. Zagreb 1962, 511 (za leksikografiju); R. Filipović, Englesko-hrvatske književne veze. Zagreb 1972, 284–295 (za anglistiku).
LIT.: j.j.: Knjige »Matice hrvatske« (V. Dukat: Slike iz povijesti englezke književnosti). Obzor, 46(1905) 5. I. — I. Krnic: Poviest englezke književnosti. (Napisao V. Dukat.) Narodne novine, 71(1905) 25. II. — V. Lunaček: Posljednji zagorski abbč. Vl. Dukat, Život i književni rad Ivana Krizmanića. Obzor, 53(1912) 20. VIII, str. 1–2. — N-ć.: Stari kajkavac Ivan Krizmanić. Književni prikaz. Jutarnji list, 1(1912) 1. V, str. 1–3. — A. Wenzelides (A. W.): Izdanja naše akademije. Savremenik, 7(1912) 12, str. 743–746. — O A. Nemčiću, J. Jurkoviću i V. Korajcu. Hrvatski pokret, 9(1913) 113, str. 5. — B. Širola (B. Š.): O našim humoristima: Antunu Nemčiću, Janku Jurkoviću i Vilimu Korajcu od Vladoja Dukata. Narodna obrana, 12(1913) 193, str. 1; 194, str. 2. — D. Prohaska: Prosvjetitelj A. Filipović Heldentalski. Savremenik, 10(1915) 1/2, str. 81. — B. Vodnik: Vl. Dukat, Lovrenčićev »Petrica Kerempuh«. Nastavni vjesnik, 29(1920–21) 1/2, str. 64–66. — R. Maixner (rm.): Petrica Kerempuh. Obzor, 62(1921) 8. XII, str. 4. — I. Esih: Dobrovský i Hrvati. Hrvati u slavističkim zbornicima Dobrovskog. Nova studija Vladoja Dukata o utjecaju Dobrovskog na Hrvate. Ibid., 70(1929) 9. XI, str. 5; 10. XI, str. 5; 11. XI, str. 5. — Isti: Kulturne prilike u Hrvatskoj XVIII vijeka. V. Dukat o djelu isusovca Jurja Muliha. Ibid., 71(1930) 13. X, str. 3. — A. Musić: Vladoje Dukat. Ljetopis JAZU, 1930, 42, str. 75–76. — I. Esih (ie.): Vergilije kod Hrvata. Proslava Vergilijeva bimilenija u Zagrebu. Predavanje Vladoja Dukata u Jugoslavenskoj akademiji. Jutarnji list, 20(1931) 1. III, str. 12. — Isti: V. Dukat. Uz sedamdesetu obljetnicu od rođenja velikog hrvatskog kulturnog i književnog povjesnika. Ibid., 13. XII, str. 22. — M. S. Moskovljević: Vladoje Dukat, O kompoziciji i vrelima Belostenčeva »Gazophylacium illyrico-latinum«. Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folkor, 1931, 11, str. 220–223. — A. Šimčik: Dobrovský i Hrvati. Hrvatska straža, 3(1931) 25. I, str. 4; 27. I, str. 4; 28. I, str. 4. — S. Kantoci: V. Dukat, Vergilije kod Hrvata. (O 2000. godišnjici Vergilijeva rođenja.) Nastavni vjesnik, 40(1931–32) str. 227–235. — K. Šegvić: Vladoje Dukat, Korespondencija Adama Alojzija Baričevića. Ibid., str. 321–324. — Dva pisma A. G. Matoša V. Dukatu. Hrvatsko kolo, 14(1933) str. 297–298. — I. Esih: Prvi njemačko-hrvatski rječnik. Nova studija prof. Vladoja Dukata. Obzor, 75(1934) 4. VII, str. 1–2. — A. Šimčik: V. Dukat, Richter-Ballman-Fröhlichov rječnik. Nastavni vjesnik, 43(1934–35) str. 70–71. — I. Esih: 75-godišnjica Vladoja Dukata. Obzor, 77(1936) 10. XII, str. 1. — P.: Jubilej Vladoja Dukata. Hrvatski narod, 4(1942) 8. I, str. 7. — P. Tijan: Dr. Vladoje Dukat. Književni tjednik, 2(1942) 7. II, str. 1. — A. Barac: »Putositnice« u trećem izdanju. Hrvatska revija, 16(1943) 6, str. 339–341. — ry: Vladoje Dukat. Hrvatski narod, 6(1944) 1187, str. 2. — A. Šimčik: Vladoje Dukat, »Sladki naš kaj«. Ogledi iz stare kajkavske književnosti. Obitelj, 16(1944) 17/20, str. 254. — I. Esih: Prof. Vladoje Dukat (1861–1944). Prosvjetni život, 4(1945) 31/34, str. 49 –50. — N. Košutić-Brozović: Evropski okviri hrvatske moderne (u zborniku: Hrvatska književnost prema evropskim književnostima). Zagreb 1970. — S. Bašić: Edgar Allan Poe u hrvatskoj i srpskoj književnosti. Rad JAZU, 1972, 365, str. 135–255. — R. Filipović: Englesko-hrvatske književne veze. Zagreb 1972. — M. Despot: »Novi kalendar«. Vu Zagrebu pritizkan po Josefu Kotsche. Kaj, 6(1973) 12a, str. 24–31. — Lj. Babić: Napisi o Whitmanu na srpskohrvatskom jeziku. Filološki pregled, 1975, XIII/3 –4, str. 109–129. — Z. Vince: Putovima hrvatskoga književnog jezika. Zagreb 1978. — Z. Bartolić: Sjevernohrvatske teme. Čakovec 1989. — S. Marijanović: Fin de siècle hrvatske moderne. Osijek 1990. — J. Splivalo-Rusan: Kako su čitali Kiplinga. Most, 1990, 4, str. 335–351. — J. Vončina: Korijeni Krležina Kerempuha. Zagreb 1990.
Jagoda Splivalo-Rusan (1993)
