DUJMUŠIĆ, Stanko

DUJMUŠIĆ, Stanko, ftizeolog (Tuzla, 7. V. 1904 — Zagreb, 24. II. 1960). Gimnaziju pohađao u Varaždinu, medicinu studirao u Leipzigu i Zagrebu, gdje je 1927. promoviran. Specijalizirao ftizeologiju u lječilištu Klenovnik 1928–30, zatim neko vrijeme radio kao ftizeolog u Beogradu, gdje se usavršavao i u patološkoj anatomiji. Od 1933. do 1938. asistent je u lječilištu Brestovac, a istodobno i načelnik Središnjeg ureda za osiguranje radnika u Zagrebu. Potom je 1938–45. ravnatelj lječilišta Klenovnik, od 1945. vodi lječilište Brestovac, a od 1949. do smrti Odjel za plućne bolesti Bolnice »Dr Mladen Stojanović« u Zagrebu. — Osobito se bavio kolapsoterapijom pluća — pneumotoraksom u liječenju plućne tuberkuloze (Liječnički vjesnik, 1954) te proučavao postanak priraslica u pleuralnoj šupljini (Liječnički vjesnik, 1943; Tuberkuloza, 1949, 1951) i operativni način njihova uklanjanja — endotorakalnu kaustiku (Rad HAZU, 1945; Liječnički vjesnik, 1946; Arhiv za medicinu rada, 1946–47; Tuberkuloza, 1950; Izabrana poglavlja iz ftizeologije, Zagreb 1953), opisujući komplikacije nakon takvih zahvata (Arhiv za medicinu rada, 1946; Tuberkuloza, 1949). Bavio se i poviješću medicine (Arhiv za medicinu rada, 1947) te je idejni začetnik i urednik biblioteke Temelji medicine (1948–53). Bio je jedan od urednika zbornika Iz hrvatske medicinske prošlosti (Zagreb 1954).