DUBOKOVIĆ NADALINI, Niko

DUBOKOVIĆ NADALINI, Niko, brodovlasnik i političar (Pitve na Hvaru, 20. IX. 1834 — Jelsa, 20. IX. 1912). Istaknuti predstavnik stare pomorske obitelji u Jelsi. Sin Ivana Dubokovića, brodovlasnika i zemljoposjednika. God. 1840. s obitelji se preselio iz Pitava u Jelsu, gdje neki članovi obitelji imaju nadimak Nadalini (V. A. Duišin). Nižu gimnaziju polazio u Zadru i Dubrovniku, nautičku školu u Trstu, gdje je pri Središnjoj pomorskoj vladi 1857. položio ispit za kapetana duge plovidbe. Zahvaljujući obiteljskoj tradiciji, posvetio se pomorskom zvanju i plovidbi te je u prvim počecima razvoja i jačanja našeg brodarstva i trgovačke flote, kada se za hrvatsko ime na moru jedva znalo, na jedrenjacima kojima je zapovijedao vijao hrvatsku zastavu. Nakon položene brodske prakse, postao je 1857. zapovjednikom obiteljskog brika »Genitor Nicolň«, koji je nosio ime njegova djeda. Brodom je prevozio i opskrbljivao žitom otok Hvar; prevozio je i drugu robu, ploveći Levantom, Crnim i Sredozemnim morem te Atlantikom, kao i putnike iz Engleske u Ameriku. Oplovio je sve veće europske luke, posebice engleske. Uz nautičke poslove, Pomorska uprava u Trstu povjerila mu je obuku i stručno usavršavanje kadeta na njegovim brodovima koji su plovili i kao školski brodovi. Oko 1860-ih D. se bavio proučavanjem povijesti gospodarske misli, pretežito engleskih teoretičara, nastojeći njihove poglede i zamisli primijeniti u svojoj općini. Naslijedivši 1868. oca na mjestu jelšanskoga načelnika i obnašajući tu dužnost sve do 1912, radio je na gospodarskom razvitku Jelse. Kao općinski načelnik i član Zemaljskoga gospodarskog vijeća u Zadru pridonio je razvitku obrta i trgovine, oživljavanju izvoza domaćih proizvoda, unapređenju poljodjelstva, obnovi vinograda i pošumljivanju te saniranju močvarnog područja i izgradnji jelšanske luke podizanjem zidane obale i lukobrana. Pod njegovim je nadzorom proširena župna crkva te izgrađene ceste, općinski dom, park i pučka škola. God. 1869. napustio je plovidbu, a nakon očeve smrti 1872. preuzeo upravu obiteljskoga brodarskog poduzeća i flote, koja se sastojala od osam brodova duge plovidbe i pripadala najvećim flotama na jedra u srednjoj Dalmaciji. Za pojačanje brodovlja D. je dao u brodogradilištu u Korčuli sagraditi i bark »Ivan Duboković«. Posjedovao je i paromlin te razgranatu trgovinu vinom, žitom i rukotvorinama. — Djelovao je i politički. Bio je pristaša narodnog preporoda u Dalmaciji i član Narodne stranke, koja je 1870. dobila većinu u Dalmatinskom saboru. Vanjske općine Hvara, Brača i Visa izabrale su ga 1876. za saborskog zastupnika te je tu dužnost obnašao u dva mandata do 1894. God. 1868. bio je jedan od utemeljitelja i počasni član Narodne čitaonice u Jelsi, jedne od prvih knjižnica na jadranskim otocima, koja je kao rasadište nacionalne svijesti i kulture obilježila početak narodnog preporoda na Hvaru. Surađivao je sa svim viđenijim političarima u Dalmaciji, posebice saborskim zastupnicima M. Klaićem i M. Pavlinovićem. Bio je jedan od utemeljitelja Matice dalmatinske, a od 1911. do 1912. predsjednik Hrvatske narodne stranke u pokrajini. Jelšani su mu 1923. podignuli spomenik, djelo kipara I. Rendića.