Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

DUGAN, Franjo ml., skladatelj (Zagreb, 10. I. 1901 — Zagreb, 14. VII. 1934). Sin Franje st., skladatelja. Nakon završene gimnazije 1919. studirao pri brodograđevnom odjelu Tehničkog fakulteta u Zagrebu. Diplomirao 1927. i odmah prihvatio mjesto profesora matematike, fizike i brodogradnje u Pomorsko-trgovačkoj akademiji u Bakru. Od 1928. do kraja života bio je konstruktor pri Državnim željeznicama u Zagrebu. — Prvu glazbenu pouku dobio od oca. S deset godina počeo sustavno učiti glasovir u Marije Boić u glazbenoj školi HGZ, ali nakon dviju godina prekida zbog krhka zdravlja. Uz to je pjevao kao sopranist u zboru zagrebačke prvostolnice upoznavajući praktično vokalnu polifoniju. S pučkom glazbom upoznao se u roditeljskom domu, a u osnove harmonije i kontrapunkta uputio ga je otac. Skladateljsko umijeće svladao je zapravo kao samouk, proučavanjem majstorskih djela prihvaćajući najviše od ruskih skladatelja (P. I. Čajkovski, N. Rimski Korsakov, M. P. Musorgski) i E. Griega. Djelovao je i kao dirigent pjevačkih društava »Zvonimir« i »Stjepan Radić«, nastupao kao orguljaš te sudjelovao u radu novoutemeljene (1931) glazbene zadruge »Sklad«, koja je promicala suvremenu hrvatsku glazbu. Ishodište je Duganova skladateljstva folklorna glazba koju je proučavao i preuzimao iz različitih zbirka i zapisa (F. Kuhač, L. Kuba, V. Žganec, F. Lučić i dr.), a dijelom i sâm prikupljao i bilježio. Počeo je skladati još kao gimnazijalac, obrađujući pučke napjeve ponajviše za vokalne, zborne sastave te je za svoga kratkotrajna života ostvario stotinjak zbornih skladba, pretežito na svjetovne tekstove (93) i nekoliko na duhovne. Obrađivao je većinom hrvatske pučke napjeve iz Međimurja, Turopolja, Srijema, Gradišća, zatim napjeve iz Bosne te nekoliko staroslavenskih crkvenih, židovskih, kineskih i ciganskih napjeva. Među zbornim se skladbama prema načinu uporabe pučkih napjeva razlikuju harmonizacije i obradbe. Harmonizacije su mu jednostavnije, kraće skladbe u kojima je pučki napjev naveden doslovce ili nešto slobodnije, mjestimice i uz zanimljivije harmonije, a obradbe su opsegom veće, složenije skladbe s posve slobodnom razradbom napjeva te nose obilježja Duganova osobnog stila. U oblikovanju prevladava tip strofne pjesme. Slog je većinom homofon, no susreće se i vrlo razvijeno polifonično vođenje glasova. Harmonijska se građa često zasniva na starim načinima, što pojedinim skladbama daje biljeg izvorna pučkog izraza. Mnogi su zborovi povezani u cikluse prema načelu kontrasta, a često se i unutar pojedine skladbe izmjenjuju solist i zborni sastav. Među duhovnim zbornim skladbama izdvaja se Staroslavenska misa, šestostavačno veće djelo koje se zvučnim harmonijama, vještim, polifonim vođenjem glasova (fugato u Osama va višnjih) i preglednošću oblika ubraja među najbolje radove te vrste u nas (P. Markovac). Kao izrazito vokalni glazbenik D. je pisao i popijevke za glas i glasovir (16 dovršenih i 6 nedovršenih), među kojima su se najviše izvodile četiri međimurske. Od malobrojnih instrumentalnih skladba vrijedne su glasovirske minijature u zbirkama Međimurske narodne, Bosanske I. i II. te Rondo na dvije mongolske teme. Međimurske narodne su obradbe po stilu bliske B. Bartóku. U osnovnu je nastavu glasovira u nas, autor unio tom zbirkom moderne harmonijske, melodijske i ritmijske postupke, efektnu uporabu paralelnih kvinta i nepripravljenih disonanca, mjestimice linearno kontrapunktično tkivo i elemente politonalnosti. Gudaći Kvartetino za dvije violine, violu i violončelo nema oblik klasičnoga gudačkog kvarteta, već je oblikovan rapsodično, a pojedini su odlomci osnovani na kontrastima pučkih melodijskih motiva, podravskih, bosanskih i međimurskih. No glazbena građa kvarteta ima više vokalno no instrumentalno obilježje. Za isti je sastav skladao i Malu sonatu na dvije kineske pučke teme (1927). U obliku popijevke za bas i orkestar obradio je međimursku narodnu Ljubav se ne trži, a na osobit je način obradio tri narodne pjesme vedra sadržaja (Hvalio se, Je l’ ikoga, Vino piju) povjerivši ih muškim glasovima unisono uz pratnju puhaćih glazbala i timpana. Duganove zborne popijevke, skladane u doba osobitog njegovanja zbornog pjevanja, postale su neizostavnim dijelom repertoara hrvatskih pjevačkih društava, a one najuspjelije — Zahvalnica, Černi oblak (iz ciklusa Gradišćanke), Lepi Juro (iz Jurjevskih), Crnačke (iz suite Iz staroga svijeta, rkp.), Dvije bosanske za mješoviti zbor i Tri bosanske za muški zbor te Šest srijemskih — svrstane su među antologijske vrijednosti hrvatske glazbe.

DJELA (tiskana): Bože milostivni, V jutro otprem oči, Zdravo sveti sakramentum za ženski zbor. Sv. Cecilija, 21(1927) 1, glazbeni prilog. — Narodne popjevke, mješoviti zborovi. Zagreb 1927. — Dvije pjesme za mješoviti zbor. Zagreb 1928. — Jurjevske pučke pjesme iz Turopolja za mješoviti zbor. Zagreb 1928. — Pučke pjesme Gradišćanskih Hrvata za muški zbor. Zagreb 1928. — Staroslavenska misa. Zagreb 1929. — Četiri međimurske za glas i glasovir. Zagreb 1930. — Međimurske narodne za glasovir. Zagreb 1930. — Gradišćanke za mješoviti zbor. Sklad, 1(1932) br. 6. — Zahvalnica za mješoviti zbor. Ibid., br. 2. — Šest Srijemskih za mješoviti zbor. Ibid., 2(1933) br. 6. — Tri bosanske za muški zbor. Ibid., br. 4. — Dva zbora na teme i tekstove iz Bosne za mješoviti zbor. Ibid., 3(1934) br. 2. — Bosanska I–II za glasovir. Ibid., 5 (1936) br. 1, 5. — Ja sam jedan mali zajec za ženski zbor. Ibid., br. 3.
 
LIT.: J. Andrić: Pet staroslovenskih misa. Obitelj, 1(1929) 25, str. 444. — Z. Grgošević (Z. G.): Ing. Franje Dugana »Međimurske narodne«. Savremena škola, 4(1930) 5, str. 237. — Ž. Hirschler   (-žh-): Koncert »Lisinskoga«. Jutarnji list, 19(1930) 5. V, str. 5. — Isti (-žh-): Zagrebački madrigalisti. Veče komorne muzike. Domaći kompozitori. Ibid., 28. XI, str. 8. — P. Markovac: Ing. Franjo Dugan. Međimurske narodne. Za klavir solo. Riječ, 26(1930) 14, str. 14. — Isti: Koncert pjevačkog udruženja »Lisinski« (3. V.). Ibid., 16, str. 14–15. — B. Širola (B. Š.): Koncert Zagrebačkih madrigalista. Hrvatska straža, 2(1930) 279, str. 4. — P. Markovac: Franjo Dugan ml.: Četiri međimurske za glas i klavir. Riječ, 27(1931) 8, str. 12. — S. Markulin (M.): Franjo Dugan ml.: Četiri Međimurske za glas i klavir. Sv. Cecilija, 25(1931) 1, str. 29. — L. Šafranek Kavić (L. Š. K.): Franjo Dugan ml.: »Četiri Međimurske«. Obzor, 72(1931) 51, str. 3. — B. Širola: Četiri Međimurske. Hrvatska straža, 3(1931) 34, str. 4. — Ž. Hirschler (-žh-): Koncert Kvarteta GDI. Jutarnji list, 22(1933) 18. V, str. 11. — B. Ivakić: Osvrt na koncerte. Hrvatska revija, 6(1933) 5, str. 314. — V. Novak: Franjo Dugan, st. Zvuk, 2(1933–34) 12, str. 434. — B. Papandopulo (B. P.): Nova nastojanja »Sklada«. Koncert HPD »Neven« iz Subotice. Novosti, 27(1933) 283, str. 11. — Isti: Franjo Dugan, ml. Zvuk, 2(1933–34) 11, str. 401–402. — S. Stražnicki (SS): Koncert Kvarteta GDI. Novosti, 27(1933) 141, str. 12. — A. Dobronić: Franjo Dugan mlađi. Narodne novine, 100(1934) 189, str. 2–3. — F. Dugan: Ing. Franjo Dugan. Sv. Cecilija, 28(1934) 5, str. 130–134. — Z. Grgošević: Ing. Franjo Dugan i »Skladov pokret«. Sklad, 3(1934) 4, str. 2. — B. Ivakić: Franjo Dugan ml. Hrvatska revija, 7(1934) 9, str. 503–504. — M. Majer: Franjo Dugan der Jüngere. Morgenblatt, 49(1934) 18. VII, str. 4. — B. Papandopulo (B. P.): Umro je Franjo Dugan ml. Novosti, 28(1934) 194, str. 7. — S. Stražnicki (SS): Komemorativni koncert u pomen Franje Dugana ml. Ibid., 29(1935) 72, str. 10. — V. Boić: Obitelj Dugan i glazba. Sv. Cecilija, 50(1980) 2, str. 38–39; 3, str. 65–66. — N. Bezić: Svjetovni zborovi Franje Dugana ml. Arti musices, 1986, 17/1, str. 75–100.
 
Višnja Manasteriotti (1993)