DUGONJIĆ VRHOVČIĆ, Nedjeljko

DUGONJIĆ VRHOVČIĆ, Nedjeljko (Ivan), vjerski pisac (Vareš, 19. III. 1885 — Visoko, 2. X. 1918). Gimnaziju pohađao 1899–04. u Gučoj Gori kraj Travnika i Visokom. Potom stupio u Franjevački red u Fojnici 1904. Filozofiju i bogosloviju studirao u Livnu i Sarajevu 1906–10, a zaređen je za svećenika 1909. Bio kapelan u Jajcu, Tuzli i Varešu, nastavnik u Visokom te urednik Glasnika sv. Ante 1917–18. Pisao je pjesme, propovijedi, crtice i članke religioznog sadržaja, potpisujući se također pseudonimima Serafin Zvjezdanov, Ljubomir Budimirov, Dug Vrhovčić, Nedj. Dugonići Nedjeljko. Objelodanio je nekoliko samostalnih djela i surađivao u Glasniku Presvetoga Srca Isusova (1905, 1907), Istini (1905), Ružičnjaku sv. Franje (1905, 1910), Glasniku sv. Ante (1906–18), Marijinu cvijetnjaku (1906), Pobratimu (1906–08), Kršćanskoj obitelji (1907–09), Luči (1907–08), Hrvatstvu (1908), Serafinskom perivoju (1909–13), Za vjeru i dom (1909–10), Glasniku sv. Franje (1911, 1913–15), Napretku (kalendar, 1916–17), Našoj misli (1916) i Obitelji (1918). Pisanje mu se odlikuje kratkoćom, lakoćom i ljepotom jezika (A. L. Gančević). Bavio se također fotografijom i glazbom.