ANDREIS, Matej

ANDREIS, Matej (Andrašević, Andronicus Matthaeus Tragurinus), humanist i pjesnik (Trogir, oko 1480 — prva pol. XVI st.). Prve humanističke nauke završio je u Trogiru, a dalje školovanje u Italiji (Padova). God. 1502. boravio je u Veneciji, gdje je postigao naslov »poeta laureatus«. Te je godine, krajem mjeseca srpnja, nastalo i njegovo jedino poznato djelo, pjesma u čast vjenčanja ugarsko-hrvatskog i češkog kralja Vladislava II s Anom, kneginjom de Candalle, kćerkom Gastona II de Foixa, rođakinjom francuskog kralja Luja XII. Andreisova pjesma Epithalamium in nuptias Vladislai… Pannoniarum ac Boemiae regis et Annae Candaliae reginae serenissimae objavljena je u Veneciji 30. srpnja 1502, upravo dan uoči dolaska Anine svadbene povorke, koja je već 2. srpnja bila dočekana u Felizannu pjesmom francuskog pjesnika Jeana dʼAntona, a 25. srpnja u Padovi. Na dočeku mlade kraljice nalazio se tada u Veneciji, kao izaslanik kralja Vladislava, čanadski nadbiskup Nikola Csaky, kojemu je kao svom dobrom znancu i prijatelju iz studentskih dana (a potvrđeno je da je u Padovi studirao još 1499) A. posvetio svoju pjesmu. Prigodom dolaska Ane de Foix u Veneciju Matejeva je pjesma vjerojatno bila njoj i uručena. U svom Epithalamiumu (451 heksametar) A. vidi Himeneja koji najavljuje sretna vremena, a Venera šalje Kupida da rani srce Vladislava kralja. Ranjen od ljubavi on šalje poslanika Nikolu Bácskaija, njitranskog biskupa po kneginju Candalle, a ova, zaljubljena u kralja, hrli prema Dunavu da postane kraljica. Povorka je krenula morem preko Senja (23. VIII) i Modruša (gdje ju je dočekao knez Bernardin Frankapan) te zastavši u Zagrebu (5. IX) proslijedila za Ugarsku. Može biti da joj se u Veneciji bio pridružio i A., ali dalji podaci o njemu nisu pouzdani. Ljubić navodi da je 1503. bio izabran za profesora građanskog prava na Sveučilištu u Padovi, ali to nije potvrđeno u povijestima tog Sveučilišta. Nisu poznata ni Matejeva ostala djela, iako Ivan Lucić piše da su se njegove elegije čuvale zajedno s djelima Trankvila Andreisa i to kod Trankvilovih rođaka. Prema Ljubiću, prijepis zbirke Matejevih elegija nalazio se krajem XVIII st. u knjižnici trogirskog biskupa Ivana Antuna Miočevića (1766–1786), G. Ferrari-Cupilli piše da je mnoge Matejeve pjesme inspirirala neka djevojka imenom Xancia. — Izdanje Epithalamiuma iz 1502. sačuvano je, koliko se dosada zna, u 3 primjerka: u Nacionalnom muzeju u Budimpešti (knjižnica A. Apponyija), u knjižnici Mirka Breyera u Zagrebu i u Naučnoj biblioteci u Zadru. F. Banfi spominje i jedno novije mađarsko izdanje iz 1932 (izdavač Ladislav Juhász u Karcagu), a Matejevu pjesmu ocjenjuje kao primjer žive poetske lektire, oslobođene konvencionalnosti od kojih su patili njegovi suvremenici.