ECKERT, Rudolf

ECKERT, Rudolf, novinar i publicist (Travnik, 27. II. 1889 — Rijeka, 12. III. 1915). Maturirao 1907. u sarajevskoj gimnaziji, pravo s doktoratom završio 1912. u Zagrebu. God. 1909. pokreće s V. Deželićem ml. i M. Kelovićem omladinski list katoličke orijentacije Krijes, a te je godine biran i za predsjednika omladinskoga katoličkog društva »Domagoj«. Istodobno postaje urednikom socijalnog dijela glasila Luč. Zajedno s M. Rebcom, P. Roguljom i Deželićem boravio je 1910. u Sloveniji, Njemačkoj i Belgiji, upoznavajući društvene programe kršćanskih socijalista i kaneći na toj podlozi izgraditi programe pravne, društvene i gospodarske obnove hrvatskog društva. God. 1912. započeo s Roguljom i M. Pavelićem uređivati Riječke novine, što su ih pokrenuli riječki kapucini. Nakon ponovnog boravka u Belgiji u prvoj pol. 1913. i upoznavanja s flamanskim pitanjem, katoličko-socijalnu tematiku proširuje narodnosnom, nalazeći u austrijskoj i ugarskoj politici korijene hrvatskoga gospodarskog i duhovnog zaostajanja za Europom. Među prvima upozoravao je 1913. na opasnost srbijanskog ekspanzionizma. God. 1913. postaje članom Hrvatskoga katoličkog seniorata i tješnje surađuje s biskupom A. Mahničem. Kad su u kolovozu 1914. odlukom vlade Riječke novine obustavljene zbog naglašene hrvatske orijentacije, E. ih sa suradnicima premješta u Zagreb, gdje nastavljaju redovito izlaziti pod nazivom Novine i njegovim glavnim uredništvom. Uvojačen je potkraj 1914. u Karlovcu, potom na osobni zahtjev zbog loša zdravlja premješten u Rijeku, gdje ubrzo umire od leukemije. E. je pripadao vrhu hrvatskoga sveučilišnog katoličkog pokreta koji je u otporu liberalizmu, materijalizmu i evolucionizmu (Ch. Darwin, E. Haeckel) te austrijskoj i ugarskoj politici nastojao u katoličanstvu i novoj socijalnoj politici pronaći hrvatske vrijednosnice i sačuvati osobitosti hrvatskog društva i čovjeka. Zbog prerane smrti djelo mu je ostalo tek u obrisima. Surađivao je u Luči (1910/11–1915/16), Spomen-knjizi o II. hrvatskom katoličkom kongresu u Ljubljani (1913), Danici (1914), Hrvatskoj prosvjeti (1914, 1915). Rukopisna ostavština stradala je u prevratu 1945.