ANDREIS, Pavao

ANDREIS, Pavao (Paolo), historičar (Trogir, oko 1610 — Trogir, prije 13. VIII 1686). Potomak je staroga plemićkog roda koji je dao više humanista, među njima i njegova oca Dominika; majka mu je bila Katarina Vitturi. Studirao je vjerojatno u Padovi. Živio je u Trogiru, gdje je obavljao mnoge komunalne službe, među kojima je osobito ugledna bila služba operarija crkovinara stolne crkve. Za kandijskog rata borio se s Turcima i brinuo za gradske fortifikacije, a nakon rata sudjelovao je pri razgraničenju između Mlečana i Turaka u Dalmaciji. — Svoja je djela A. pisao na talijanskom jeziku. Služeći se historiografskim izvorima i arhivskom građom napisao je Storia della città di Traù, u kojoj je obuhvatio razdoblje od osnutka grada do svoga vremena, tj. do potkraj kandijskog rata. Šesta knjiga toga djela u kojoj opisuje rat s Turcima ima vrijednost svjedočanstva, u sedmoj donosi topografske podatke o gradu i distriktu, u osmoj o crkvama, a u devetoj knjizi opisuje demografsku, ekonomsku i političku strukturu komune. Prijenos tijela gradskog patrona u novu renesansnu kapelu opisao je u spisu Translazione di San Giovanni di Traù. Vrijedan je i službeni spis Operaria (Kaptolska biblioteka u Trogiru) u kojem su zabilježeni podaci o uzdržavanju i opremi katedrale. — Andreisovo djelo, s obiljem raznorodnih podataka, znamenit je prinos kulturnoj povijesti Dalmacije. U pisanju je djelomice slijedio svoga suvremenika Ivana Luciusa-Lučića, ali s istaknutim promletačkim stajalištem. On je prvi priopćio imena Nikole Firentinca, Andrije Alešija i Trifuna Bokanića te podatke o drugim majstorima i umjetninama. Opis svečanosti prijenosa tijela gradskog patrona jedinstven je dokument takve vrste i doseže umjetničku razinu kao i neke stranice njegove Povijesti. Suvremena kritika u njegovu djelu ponajviše cijeni obilje podataka.