EISENHUTH, Radoslav

EISENHUTH, Radoslav, strojarski inženjer i industrijalac (Zagreb, 9. IX. 1872 — Zagreb, 2. IV. 1940). Realnu gimnaziju završio u Zagrebu, a strojarstvo na tehničkim visokim školama u Beču, Grazu i Zürichu (1897). Od 1897. do 1900. radio kao inženjer konstruktor u elektrotehničkoj tvornici F. Křižíka u Pragu te radionicama parnih kotlova i strojeva Mašinskih fabrika Ruston. U pol. 1900. vratio se u Zagreb te 1901. osnovao Strojarsko-elektrotehničku tvornicu R. Eisenhut, kojom je upravljao do 1907. Pod njegovom upravom tvornica se razvila u jedno od najistaknutijih industrijskih poduzeća u Hrvatskoj s o. 120 radnika. Poduzeće se bavilo lijevanjem kovina i zvona, izradbom željeznih konstrukcija i strojarskih dijelova, gospodarskih strojeva i armatura za vodovod grada Zagreba, kočnica za državne željeznice te mostovnih i krovnih konstrukcija i njihovom montažom. God. 1906. tvornica je za izložene proizvode na Zemaljskoj gospodarskoj izložbi u Zagrebu primila odlikovanje, a 1907. prešla je u vlasništvo novoosnovanoga dioničkog društva, koje je 1923. preuzela Hrvatska poljodjelska banka u Zagrebu. Od 1907. do 1914. E. je član ravnateljstva i tehnički savjetnik Češke industrijske banke u Beču. Prvi svjetski rat provodi na ruskoj i talijanskoj fronti, potkraj rata postaje zapovjednik automobilske radionice u Trentu u južnom Tirolu, a nakon rata vodi glavnu autoradionicu IV. vojnog zbora u Zagrebu. God. 1920. napustio je vojnu službu i postao tehnički ravnatelj poduzeća »Motor« d.d. u Zagrebu (do 1921). Od 1922. do 1938. djelovao je kao ovlašteni strojarski inženjer na poslovima procjene i pružanja tehničkih savjeta. Bio je član Udruženja inženjera i arhitekata u Zagrebu te Zagrebačke inženjerske komore (od 1900). Muzeju Tehničkog fakulteta oporučno je ostavio zbirku rijetkih aparata i inženjerskih instrumenata, koji danas čine dio fonda zagrebačkoga Tehničkog muzeja.