EISNER, Bertold

EISNER, Bertold, pravnik (Korolówka, Galicija, danas Ukrajina, 20. VIII. 1875 — Zagreb, 27. VII. 1956). U Černovcima završio gimnaziju i 1899. pravo s doktoratom. Bio sudski vježbenik u kotarskom sudu u Beču i potom 1900–05. službovao u sudovima u Travniku, Jajcu, Prijedoru i Ključu. God. 1905. dodijeljen je kao referent pravosudnom odjelu Zemaljske vlade BiH, gdje je poslije bio vladin podtajnik, tajnik, savjetnik i zamjenik šefa pravosuđa do 1924. kada je pravosudni odjel ukinut. Od 1924. do 1929. bio je ekspert privatnopravnog odsjeka stalnoga zakonodavnog vijeća, a potom do 1933. i načelnik zakonodavnog odjela u Ministarstvu pravde u Beogradu. Istodobno je bio predsjedatelj građanskog vijeća Vrhovnog suda u Sarajevu. God. 1933, na poziv Pravnog fakulteta u Zagrebu, počeo je kao redoviti profesor predavati pandektarno i međunarodno privatno pravo. Nakon ukinuća pandektarnog prava kao posebnoga kolegija, predavao je od 1938. ženidbeno pravo i od 1939. međunarodno privatno pravo. God. 1943. bio je umirovljen, ali se 1945. ponovno aktivirao kao redoviti profesor porodičnog prava do 1949. i međunarodnoga privatnog prava do konačnog umirovljenja 1955. Napisao je brojne knjige, monografije, rasprave i članke, poglavito s područja pozitivnoga građanskog prava, međunarodnoga privatnog prava te obiteljskog i rimskog prava. Pisao je i o pitanjima posebnih pravnih grana: patentnom, trgovačkom, mjeničnom, čekovnom, stečajnom, autorskom i šerijatskom pravu kao i o nelojalnoj konkurenciji te općim uzancama za promet robom. Surađivao je u stručnim časopisima, zbornicima, prigodnim spomenicama i publikacijama: Zeitschrift für das Privat- und öffentliche Recht der Gegenwart (Beč 1912), Arhiv za pravne i društvene nauke (Beograd 1920, 1922, 1924, 1930–31, 1938–39, 1948, 1952–53), Mjesečnik Pravničkoga družtva u Zagrebu (1923–24, 1926, 1928, 1932–39, 1944), Spomenica Kongresa pravnika (Ljubljana 1927), Zeitschrift für Ostrecht (Berlin 1927), Pravosuđe (Beograd 1932, 1936), Spomenica Mauroviću (Beograd 1934), Spomenica Dolencu, Kreku, Kušeju in Škerlju (Ljubljana 1937), Annuario di diritto comparato e di studi legislativi (Rim 1939), Mélanges Streit (Atena 1939), Godišnjak Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (1941), Giurisprudenza comparata di diritto internazionale privato (Rim 1942), Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu (1948, 1951, 1954–55), Naša zakonitost (1949, 1953–55), Zeitschrift für ausländisches und internationales Privatrecht (Tübingen 1952, 1954–56), Divorce et séparation de corps dans le monde contemporain (Pariz 1954) i Jugoslavenska revija za međunarodno pravo (Beograd 1954–55). Pratio je pravosuđe i sudovanje naših sudova s područja građanskog prava dajući kritičke ocjene njihovih objavljenih rješidba. Napisao je skripta Međunarodno privatno pravo (Zagreb 1937), Pandekta (1, Zagreb 1937², 1938³; 2, 1938³) i Međunarodno obvezno pravo s nekim partijama iz međunarodnog procesnog prava (Zagreb 1954). Znatan je Eisnerov udio u zakonodavnom radu kako za službovanja u Sarajevu i Beogradu tako i nakon rata u Zagrebu. Oporučno je ostavio svu svoju imovinu kao zakladu za pomaganje studenata Pravnog fakulteta u Zagrebu.