ANDREJEV, Vasilij

ANDREJEV, Vasilij, inženjer geodezije i građevine (Nižne-Čirsk, SSSR, 3. III 1904). U Jugoslaviju je došao 1920. kao đak petog razreda srednje škole. Srednju školu završio je 1924. u Bileći. God. 1929. diplomirao je na Geodetsko-kulturnotehničkom odjelu Tehničkog fakulteta u Zagrebu. Iste godine dobio je jugoslavensko državljanstvo. Šk. god. 1929/1930. bio je asistent dnevničar pri katedri za višu geodeziju. Od 1930. do 1932. radio je kao geodetski inženjer, a od 1932. do 1934. studirao je na Građevinskom odjelu Tehničkog fakulteta u Zagrebu te 1934. diplomirao. Od početka 1935. radio je na gradnji željezničke pruge Sevnica—Šentjanž, turističke ceste na dionici Kraljevica—Crikvenica, u Leskovcu i Kruševcu na gradnji ulica i kanalizacija, 1939–1944. kao voditelj gradilišta željezničke pruge Karlovac—Bihać te na fundiranju mosta preko Save na pruzi Okučani—Banja Luka. Od kolovoza 1944. do ljeta 1945. bio je u NOV. Od 1946. je honorarni nastavnik mehanike za studente građevinskog, geodetskog i rudarskog odjela Tehničkog fakulteta u Zagrebu. Docent je postao 1948, izvanredni profesor 1953, a redoviti 1957. Doktorat tehničkih znanosti postigao je na Tehničkom fakultetu u Zagrebu 1952. disertacijom Prilog teoriji oscilacija krute ploče i njezinoj primjeni na proračun dinamički opterećenih temelja. Osim na Građevinskom fakultetu, predavao je mehaniku i teoriju elastičnosti i na drugim fakultetima (na Građevinskom fakultetu u Sarajevu, na mašinskim fakultetima u Sarajevu i Banjoj Luci, Rudarskom i Prirodoslovno-matematičkom fakultetu te na Saobraćajnom studiju u Zagrebu, zatim u Splitu i na Vojnoj tehničkoj školi u Karlovcu). God. 1951. dobio je Prvomajsku nagradu NRH, a 1965. Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima. Umirovljen je 1974. — Radove je objavljivao u Šumarskom listu (1937), Tehničkom listu (1937, 1938), Inženjeru (1940), Geodetskom listu (1951), Našem građevinarstvu (1954, 1955, 1957), Građevinaru (1958–1960, 1963–1965, 1967), Glasniku SAN (1959), Glasniku matematičko-fizičko-astronomskom (1961), Tehnici (1963–1966, 1968). — Riješio je niz stručnih zadataka za našu privredu: dimenzirao temelje za strojeve mnogih naših tvornica, npr. »Đuro Đaković« u Slavonskom Brodu, Tvornica papira u Zagrebu i Ivangradu, Organsko-kemijska industrija u Zagrebu te projekt za sanaciju Masleničkog mosta. U nastavu je uveo predmet Dinamika konstrukcija, a u postdiplomsku nastavu predmet Teorija oscilacija i vibracije. Uložio je velik trud za odgoj stručnih i znanstvenih kadrova. Pod njegovim vodstvom osposobljeni su mnogi nastavnici iz mehanike na Građevinskom, Arhitektonskom i Geodetskom fakultetu u Zagrebu te na Mašinskom u Sarajevu.