HEINZEL, Vjekoslav

HEINZEL, Vjekoslav (Alois), arhitekt i gradonačelnik (Zagreb, 27. VIII. 1871 — Zagreb, 1. III. 1934). Rođen u poduzetničkoj obitelji. Maturirao u Zagrebu 1889. Visoku tehničku školu polazio u Grazu, arhitekturu diplomirao u Stuttgartu 1893. Radio u obiteljskom poduzeću u Zagrebu, zatim na gradnji radionica za željeznicu te u vladinu Građevnom uredu. Samostalni i ovlašteni arhitekt 1896–1912, izvodi stambene i poslovne zgrade. Nakon prve nagrade na natječaju izveo je Hrvatsko-slavonski industrijski paviljon na milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896. U Zagrebu gradi uglovnicu u Gundulićevoj ul., kbr. 45a (1897), zgrade na Svačićevu trgu, kbr. 15 i 16 (1898), Šenoinoj ul., kbr. 5 (1899), Jurišićevoj ul., kbr. 7 (1900), Pučku školu u Filipovićevoj ul. na Lašćini (1902), zgrade u Palmotićevoj ul., kbr. 26 (1905) i 53 (1907). Bio je i eksterni učitelj za zgradarstvo u Graditeljskoj školi 1895–1905. Od 1910. gradski je zastupnik i predsjednik Trgovačke i obrtničke komore (1912–20). Napustivši graditeljski obrt 1912, putuje u SAD, Francusku, Veliku Britaniju, Italiju i Njemačku, a zatim se posvećuje javnim radovima u Zagrebu. Sudjelovao na izgradnji palače Trgovačke i obrtničke komore (1914), a poslije je angažiran u njezinu poslovanju oko financija i skrbi za razvoj obrta i trgovine. Za rata 1914–18. organizirao opskrbu Zagreba hranom, pa je u rujnu 1918. imenovan dvorskim savjetnikom. Bio je član ravnateljstva Hrvatske eskomptne banke i financijskih, trgovačkih i industrijskih poduzeća te predsjednik Gradske štedionice, kojoj je proširio djelatnost. Gradskim načelnikom bio je od rujna 1920. do kolovoza 1921, kada je zastupstvo raspušteno zbog bojkota pokopa kralja Petra I. Karađorđevića, te kao kandidat Hrvatskog bloka od siječnja 1922. Osim što je zbog navodne samovolje u srpnju 1926. izgubio potporu zastupnika Stranke prava, 1927. razišao se s HSS koja je bila protiv izlučenja grada iz Zagrebačke oblasti, pa je u srpnju 1927. zastupstvo ponovo raspušteno. Od listopada 1927. do listopada 1928. opet je načelnikom s liste Hrvatske federalističke seljačke stranke i Hrvatske stranke prava (frankovaca). Povukao se nakon što je u tisku optužen da je utjecao na natječaj za izgradnju klaonice. Surađujući s različitim političkim opcijama, za načelnikovanja je razvio opsežnu djelatnost i promicao razvitak grada, uređenje cesta, izgradnju kanala, kuća i socijalnih stanova, izgradnju osam škola i osam socijalnih i zdravstvenih ustanova, rekonstrukciju električne rasvjete, obnovu tramvaja, plinske mreže i vodovoda, savskog nasipa. Također su izvedena četiri skloništa za djecu, pučki domovi, započeta je gradnja tržnice na Dolcu, prolaz Tuškanac (Dežmanov prolaz), gradi se gradska klaonica (o čem je 1922. u Zagrebu tiskao brošuru Expose za gradnju nove klaonice i novog tržišta za stoku), zgrada Burze (1927) te Gradska štedionica, zoološki vrt, Savsko kupalište. H. je kao arhitekt umnogome pridonio planskomu razvitku grada i živoj graditeljskoj djelatnosti nakon I. svjetskog rata, osobito novom regulatornom osnovom (1923), tj. planiranjem dijela grada istočno od Draškovićeve ulice, oko današnjega Trga žrtava fašizma, Krešimirova trga i Zvonimirove ulice, te izgradnje novih gradskih četvrti. Govore i članke o komunalnim temama objavljivao je u periodicima Agramer (Zagreber) Tagblatt (1915, 1921, 1925), Hrvatski Lloyd (1922), Der Morgen (1925), Bankarstvo (1926), Slobodna tribuna (1927), Dom (1928) i Savremena opština (Beograd 1931). H. je bio i športski djelatnik kao odbornik i kao aktivni športaš još od 1880-ih. Bio je odbornikom Klizačkog i Biciklističkog društva, promicao je skijanje, a posebno se zanimao za zrakoplovstvo (prvi putnički avion »Zagreb«, 1928) te automobilizam, pa je bio potpredsjednik i predsjednik Hrvatskog automobilskog kluba 1906–19, a od 1910. potpredsjednik je Hrvatskoga športskog saveza u Zagrebu. — Heinzelova supruga Berta, rođ. Pick (Prag, 1881 — Zagreb, 12. V. 1969) djelovala je u mnogim dobrotvornim i humanitarnim društvima, dala sagraditi sirotište »Leskovac«. Surađivala je u listu Der Morgen (1925). — Njihova ostavština čuva se u Hrvatskom povijesnom muzeju.