Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

ERNUSZT, Ivan (Ernst, Ernust, Ernusth; János, Johannes), ban »cijele Slavonije« (? — ?, 1476). Podrijetlom Židov, koji je, prvi iz obitelji, u pol. XV. st. doselio u Ugarsku i tamo se pokrstio. Baveći se trgovinom (bio je i dvorski dobavljač) i novčarskim poslovima, stekao je znatan imetak. Od 1461. spominje se i u javnim službama. Tako je te godine bio tridesetničar u Požunu, a 1464–67. vrhovni tridesetničar. God. 1467–76. on je vrhovni blagajnik Kraljevine (summus thesaurarius). Imao je udjela i u novom ustrojstvu te službe. God. 1469, ustupio mu je kralj Matija Korvin, koji ga naziva »građaninom Budima« (cives Budensi), prihode rudnikâ bakra na području sadašnje Banske Bystrice u Slovačkoj, kao nagradu za posuđenih 6000 zlatnih florena, potrebnih za održavanje utvrdâ. Kao župan županije Zólyom (današnje područje Středoslovenský u Slovačkoj), ustupa E. 1470. polovicu stečenih prihoda od rudnikâ i više sela u županiji Pést, bivšem slavonskom banu I. Thuzu od Laka za 2000 zlatnih florena. Iste godine postaje vitez Kraljevine (miles regni) i kraljev kum (regis compater) te time i vlasnik već spominjanih rudnika, koje mu zbog neuredna poslovanja kralj već 1472. oduzima. Time nije izgubio naklonost kralja, koji ga je 20. V. 1473. imenovao za doživotnog bana »čitave Slavonije«. Da bi bio banom Slavonije, E. je morao imati posjede u Hrvatskoj, te mu je stoga kralj prodao kaštele i posjede Štrigovu i Čakovec. Prema nekim piscima (I. Nagy, I. Bojničić), E. je iste godine dobio i donaciju za gradove Szklabin u županiji Turócz (vjerojatno oko 1474; o tome dokumenti od 22. III. 1493. i 12. II. 1494, J. Stipišić i M. Šamšalović) i Lipcsit u županiji Zólyom i postao župan županije Turócz, a 1474, uz to što je bio župan županije Zólyom, postao je i župan Zaladske i veliki župan Križevačke županije, a istu je dužnost obavljao i u Požeškoj županiji (J. Bösendorfer). Kao vlasnik grada i posjeda Dobra Kuća kraj Daruvara, pripojio je 1474. tom posjedu sedam sela na daruvarskom području. Vlasnici tih posjeda Ladislav Nelipčić od Dobre Kuće i Petar Terek de Keménfalva pokrenuli su sudski postupak, koji se vodio i nakon njegove smrti. U svibnju 1475. borave on i vesprimski biskup Albert Hangacs de Vettes (Weethes) u Napulju, gdje s napuljskim kraljem Ferdinandom Aragonskim sklapaju ženidbeni ugovor o udaji njegove kćeri Beatrice za kralja Matiju Korvina. E. je umro nakon 3. III. 1476. U Budimu je dao podignuti pobočnu kapelu u crkvi Velike Gospe (Matijina ili Krunidbena crkva — Mátyástemplom — Koronázó templom).

LIT.: M. Istvánffy: Historia Regni Hungariae post obitum gloriosissimi Matthiae Corvini Regis. Viennae—Pragae—Tergestae 1758, 7. — I. Nagy: Magyarország családai czímerekkel, 4. Pest 1858, 74–75. — I. Bojničić: Der Adel von Kroatien und Slavonien. Nürnberg 1899, 45. — Isti (B.): Škrinja privilegija kraljevine. Vjestnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva, 1(1899) str. 215. — J. Bösendorfer: Crtice iz slavonske povijesti. Osijek 1910, 157. — F. Šišić: Iz arkiva grofova Pongrácza. Starine, 1918, 36, str. 43. — R. Horvat: Poviest Međimurja. Zagreb 19442, 57. — J. Stipišić i M. Šamšalović: Isprave u Arhivu Jugoslavenske akademije. Zbornik Historijskog instituta JAZU, 3(1960) str. 608, 610, 615–616, 618; 4(1961) str. 471, 475. — Magyar életrajzi lexikon, 1. Budapest 1967, 443. — D. Feletar: Podravina. Koprivnica 1973, 43, 50, 59. — V. Klaić: Povijest Hrvata, 4. Zagreb 19732, str. 118, 124, 128, 471; 5. 19732, str. 16. — N. Klaić: Koprivnica u srednjem vijeku. Koprivnica 1987, 129–130.
 
Tatjana Radauš (1998)