Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

FABIJAN IZ HRVATSKE (Fabianus de Croatia), trećoredac glagoljaš (?, druga pol. XIV. st. — ?, o. 1440). Bio je pripadnik Samostanskoga trećeg reda sv. Franje u Zadru, zajednice koja je u liturgiji i upravnim poslovima njegovala glagoljicu. Prvi put spominje se 1410. u oporuci zadarskog veleposjednika Bartola de Milano, koji je Fabijanovoj zajednici u samostanu sv. Jurja na školju Vrgadi ostavio otočić Galovac (Školjić) kraj Zadra. U izvorima se F. spominje 1411–30. kao poglavar, jedan od prvih, franjevaca trećoredaca na području Zadarske nadbiskupije i kapelan u leprozoriju sv. Lazara kraj Zadra. U ime kužnih bolesnika leprozorija primio je u više navrata ostavštinu članova njihovih obitelji, a kao poglavar dopustio je 1413. da se njegova subraća nastane na otoku Ugljanu i 1417. subratu Martinu da u trajni posjed primi neke zemlje pokraj crkve sv. Kuzme i Damjana na istom otoku. Zakonskim izvršiteljem svojih oporuka imenovali su ga svećenici glagoljaši Vuk 1413. i Butko 1418, a svećenik Šimun »de littera sclava« ostavio mu je 1426. svoj psaltir.

LIT.: S. Ivančić: Povjestne crte o samostanskom III Redu sv. O. Franje po Dalmaciji, Kvarneru i Istri i poraba glagolice u istoj redodržavi. Zadar 1910, str. 205; Prilozi B, str. 3. — P. Runje: Rani samostani i djelatnost trećoredaca na području Zadarske nadbiskupije. Vjesnik franjevaca-trećoredaca, 22(1985) 3, str. 133. — Isti: Prema izvorima. Zagreb 1990, 17, 19, 73.
 
Pejo Ćošković (1998)