Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

FABIJAN MOTOVUNJANIN (Fabianus, Favianus, Flabianus, de Pola, de Sebenico), provincijal (Motovun, druga pol. XIII. st. — ?, prva pol. XIV. st.). Mjesto rođenja utvrđeno je u novije vrijeme (D. Mandić) na temelju navoda u tekstu žalbe od 20. III. 1324. njegova zastupnika franjevca Nikole Sabadina. Prvi put F. se spominje 1318, kada je u ime Puljana posredovao u Veneciji na sređivanju spora nakon što su pulski brodari ubili mletačkoga kapetana Nikolu Badoera. Iako u svojim nastojanjima nije u potpunosti uspio, budući da su Puljani morali porušiti gradske zidine uz obalu, F. je uspio ipak ublažiti duždevu odluku te mu je stoga porastao ugled među subraćom. Na općem zboru (capitulum generale) Franjevačkog reda u Marseilleu 1319. izabran je za provincijala Slavonske provincije sv. Serafina (obuhvaćala Hrvatsku zapadno od Gvozda, Dalmaciju, Istru i Albaniju do Drača). Upravljao je provincijom i 1320, kada mu je 23. travnja šibensko Gradsko vijeće predalo povelju o dodjeli zemljišta unutar gradskih zidina za gradnju novoga franjevačkog samostana, mjesto onoga koji su Šibenčani porušili za napada bana Mladina II. Bribirskog na grad 1319. Kao provincijal sudjeluje 1322. na općem zboru Reda u Perugi. U izvorima nema potvrde da je iste godine nakon završetka zbora pošao u Avignon papi Ivanu XXII, koji ga je imenovao istražiteljem krivovjerja u hrvatskim zemljama (Mandić). Prvi podatak o toj njegovoj novoj službi nalazi se u spomenutoj žalbi N. Sabadina iz 1324, koji izričito navodi da je F. bio istražitelj krivovjerja u provinciji Slavoniji. Papinu dozvolu za obavljanje službe na području provincije Slavonije dobio je 10. V. 1325. Kako je za taj posao bila potrebna suradnja i potpora svjetovne vlasti, papa je 5. lipnja iste godine preporučio Fabijana i njegove pomoćnike hrvatsko-ugarskom kralju Karlu I. Anžuvincu i bosanskom banu Stjepanu II. Kotromaniću, opominjući ih ujedno zbog porasta krivovjerja u Bosni (u to se vrijeme prvi puta zasvjedočeno pojavljuje »Crkva bosanska« sa svojim vrhovnim poglavarom i članovima crkvene hijerarhije). Papina odluka da povjeri istražiteljsku službu franjevcima izazvala je nezadovoljstvo dominikanaca, koji su na temelju papinskih pisama iz prve pol. XIII. st. dokazivali svoje pravo na rad u Bosni. Kada je papa ispravom od 1. II. 1327. presudio da dominikancima pripada služba inkvizitorâ u hrvatsko-ugarskom kraljevstvu, pošao je F. u Avignon i tamo branio prava svoga reda na obavljanje te zadaće u Bosni na temelju novijih papinskih pisama i povlastica Nikole IV, Bonifacija VIII. i Ivana XXII. Papa Ivan XXII. nato je poništio svoju odluku u korist dominikanaca i pismom od 1. srpnja ostrogonskom i kaločkom nadbiskupu ponovno povjerio franjevcima istražiteljsku službu u Bosni. Drugim pismom papa je istog dana upoznao s tom svojom odlukom i hrvatsko-ugarskoga kralja Karla I. zahtijevajući od njega da se brine oko njezina provođenja te mu preporučio Fabijana i druge franjevce. Tijekom 1327. F. je s pomoćnicima boravio na kraljevu dvoru, a papa je kralju 12. kolovoza iste godine pismom zahvalio što ih je lijepo primio. Budući da je isti papa 22. XI. 1329. zahvalio pismom bosanskom banu Stjepanu na pomoći koju je pružio Fabijanu i njegovim drugovima, opravdano je zaključiti da je on prije 1329. iz Hrvatske odlazio u Bosnu radi obraćanja tamošnjih krivovjeraca kako tvrde neki franjevački i drugi povjesničari (D. Farlati, D. Fabijanić, L. Wadding, D. Mandić). God. 1329. boravio je i u Zadru, gdje se sukobio s tamošnjim nadbiskupom Ivanom Butovaneom zbog istrage protiv Martina, opata benediktinskog samostana sv. Kuzme i Damjana na otoku Pašmanu i njegova subrata Franje, osumnjičenih za krivovjerje, zbog čega je papa 22. studenog naložio svojemu legatu, ostijskom biskupu Bertrandu, da povede istragu protiv zadarskog nadbiskupa. Papa ga je ponovno (22. XI. 1329) preporučio kralju Karlu I. Zbog učestalih papinih preporuka može se pretpostaviti da u svojemu radu nije dobio očekivanu potporu predstavnika svjetovne vlasti na ugarskom i bosanskom dvoru. God. 1330. papa ponovno rješava spor između dominikanaca i franjevaca oko Bosne. Iako se u dokumentima to ne spominje, svi franjevački povjesničari smatraju da je F. u pape ishodio presudu kojom je franjevcima povjereno potpuno preuzimanje službe istražitelja krivovjerja u Bosni. God. 1331. proveo je u Hrvatskoj; na vijest o pojavi krivovjerja u kraju oko Ancone pošao je u Italiju (Fabijanić).

LIT.: O. Raynaldus: Annales ecclesiastici ab anno 1198. ubi desinit cardinalis Baronius, 5. Lucae 1750, 313. — D. Farlati: Illyricum sacrum, 4. Venetiis 1769, 57–59. — G. Pray: Annales regnum Hungariae ab anno 997 usque ad annum 1564, 3. Vindobonae 1776, 20. — G. Fejér: Codex diplomaticus Hungariae ecclesiasticus ac civilis, VIII/2. Budae 1832, str. 631–633; 3, str. 242–246; 7, 1842, str. 178, 190–192. — A. Theiner: Vetara monumenta historica Hungariam sacram illustrantia, 1. Romae 1859, 514–517. — Isti: Vetera monumenta Slavorum Meridionalium historiam illustrantia, 1. Romae 1863, 174–175. — D. Fabijanić: Storia dei frati minori dai primordi della loro istituzione in Dalmazia e Bossina fino ai giorni nostri, 1. Zara 1863, 101–104. — M. V. Batinić: Djelovanje franjevaca u Bosni i Hercegovini za prvih šest viekova njihova boravka, 1. Zagreb 1881, 46–47. — V. Klaić: Poviest Bosne do propasti kraljevstva. Zagreb 1882, 118–119. — S. Zlatović: Franovci države Presv. Odkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji. Zagreb 1888, 8. — E. Fermendžin: Acta Bosnae potissimum ecclesiastica. Zagrabiae 1892, 21–22. — C. Eubel: Bullarium Franciscanum, 5. Romae 1898, 286–288, 326–327, 450–451. — C. de Franceschi: Il Comune polese e la Signoria dei Castropola. Atti e memorie della Società istriana di archeologia e storia patria, 20(1903) 19, str. 156–157. — T. Smičiklas: Diplomatički zbornik, 9. Zagreb 1911, 38, 234, 241–244, 348–351, 354–355, 492–494. — J. Jelenić: Kultura i bosanski franjevci, 1. Sarajevo 1912, 77–78. — L. Čuturić: Franjevci među hrvatskim pukom kroz sedam stoljeća. Sarajevo 1926, 11. — G. Praga: Documenti trecenteschi d’interesse triestino e istriano nell’Archivio dei Francescani di Zara. Archeografo triestino (Trieste), S III, 43(1929–30) 15, str. 232–233. — F. Rački: Bogomili i patareni. Beograd 1931, 426–428. — L. Wadding: Annales Minorum, 7. Ad Claras Aquas (Quaracchi) 19323, 44–46, 64–67, 122. — V. Ćorović: Historija Bosne, 1. Beograd 1940, 248–249. — K. Draganović: Katolička crkva u sredovječnoj Bosni (u: Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine, 1. Sarajevo 1942, 756). — M. Perojević: Ban Stjepan II Kotromanić (u: Ibid., 260–261). — L. Petrović: »Kršćani bosanske crkve« (Kr’stiani cr’kve bos’anske). Dobri pastir, 3(1953) 1/4, str. 109. — D. Mandić: Bosna i Hercegovina, 1. Chicago 1960, 224, 411. — Isti: Bogomilska crkva bosanskih krstjana. Chicago 1962, 22, 167. — S. Ćirković: Istorija srednjovekovne bosanske države. Beograd 1964, 109–110. — M. Oreb: Samostan sv. Frane u Šibeniku. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 13–14(1967) str. 281, 289. — D. Mandić: Franjevačka Bosna. Rim 1968, 24–25, 41–42. — M. Oreb: Uzori svetosti. Split 1970, 54–56. — Isti: Zaslužni članovi Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca. Split 1973, 68, 125, 137, 139–140. — S. Antoljak: »Heretici« u srednjovjekovnom Zadru i njegovoj okolici. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 21(1974) str. 18. — J. V. A. Fine: The Bosnian Church: A New Interpretation. New York—London 1975, 177–179, 207. — J. Šidak: Studije o »Crkvi bosanskoj« i bogumilstvu. Zagreb 1975, 228–229. — N. Klaić: Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku. Zagreb 1976, 639–641. — Ista: Iz problematike srednjovjekovne povijesti Bosne. Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu, 14(1978) 14, str. 67. — M. Vego: Postanak srednjovjekovne bosanske države. Sarajevo 1982, 107–108. — J. Barbarić i J. Kolanović: Šibenski diplomatarij. Šibenik 1986, 169. — D. Dragojlović: Krstjani i jeretička crkva bosanska. Beograd 1987, 74–75. — N. Klaić: Srednjovjekovna Bosna. Politički položaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe (1377. g.). Zagreb 1989, 230–231, 253–254. — I. Gavran: Suputnici bosanske povijesti. Sarajevo 1990, 27. — S. Krasić: Djelovanje dominikanaca u srednjem vijeku (u: Kršćanstvo srednjovjekovne Bosne. Radovi simpozija povodom 9 stoljeća spominjanja Bosanske biskupije 1089–1989. Sarajevo 1991, 198–199). — S. Antoljak: Hrvati u prošlosti. Split 1992, 295–296.
 
Pejo Ćošković (1998)