FABRIS, Spasoje

FABRIS, Spasoje (Spaso), vjerski pisac (Vrnik, 6. III. 1880 — Korčula, 9. II. 1948). Nakon završene bogoslovije zaređen je za svećenika 1904. u Dubrovniku. Od 1905. bio vjeroučitelj u pučkoj školi, a od 1908. i u građanskoj školi u Blatu na Korčuli, a zatim u Dubrovniku vjeroučitelj za pučke i građanske škole od 1910. do umirovljenja 1940, ceremonijar stolne crkve od 1917, duhovnik 1911–41. i neko vrijeme podupravitelj Biskupskog sjemeništa. Obnašao je i različite dužnosti u dubrovačkim karitativnim i kulturnim ustanovama i društvima. Kao vjeroučitelj zauzimao se za praktično izvođenje nastave, preporučujući pedagoški pristup i djeci primjerenu psihološku metodu. S V. Taljeranom priredio Mali katekizam za opće pučke škole, koji je 1913. odobrilo Ministarstvo bogoštovlja i nastave za školsku upotrebu u Dalmaciji. Člancima o vjeroučiteljskom iskustvu, o katolicizmu i njegovu položaju u društvu te o pučkoj kulturi javljao se od 1907. do 1943. u Listu Dubrovačke biskupije, Kršćanskoj školi, Katoličkom listi, Listu Biskupije splitsko-makarske i Katoličkom tjedniku. O životu i radu S. V. Štejna pisao u njegovoj knjizi Moj put k Bogu (Zagreb 1940).