Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

FABRIS, Stanko, arhitekt (Split, 7. III. 1909 — Zagreb, 30. XII. 1997). Srednju tehničku školu završio u Splitu 1930. Studirao na Nacionalnoj visokoj školi arhitekture i dekorativnih umjetnosti u Bruxellesu, gdje je 1939. diplomirao u H. van de Veldea. Nakon studija bio zaposlen kao projektant u upravi Primorske banovine u Splitu. Od 1942. radi u građevnom poduzeću Z. Franjetića u Zagrebu, odakle tijekom rata odlazi u partizane. God. 1945–47. referent je arhitektonskog odsjeka NOO-a u Bjelovaru. Od 1947. živi u Zagrebu te radi u Projektnom zavodu Hrvatske, a od 1954. do umirovljenja 1980. vodi Projektni biro »Zagreb«. Po njegovim su projektima izvedeni stambeni objekti u Splitu (kuća u Dražancu, 1950; višekatnice na Bačvicama, 1951–57; stambeni blok na Solinskoj cesti, 1960; soliter u Smodlakinoj ul., 1961–62; šest solitera na Glavičinama, 1962–65), Zagrebu (višekatnice u Ulici grada Vukovara, 1956), Nišu u Srbiji (1958), Podgorici u Crnoj Gori (1962), Šibeniku, Zadru; javne zgrade: Klinika za tumore (isprva zgrada općine Črnomerec, 1955–67), administrativna zgrada u Petrinjskoj ul., kbr. 20 (1959), zgrada HPT-a na Prilazu baruna Filipovića (1962) i poslovna zgrada na Trgu maršala Tita (1962) u Zagrebu, palača pravosudnih ustanova u Splitu (1964–67); školske zgrade u Buzetu (1947), Segetu kraj Trogira (1958), Daruvaru (1959), Gradcu kraj Drniša (1959), Drnišu (1962), Glini (1963); mnogi drugi objekti, među kojima vinarije u Drnišu (1955), Mostaru (1956), Splitu (u staroj gradskoj luci, 1958–60, suautor D. Vesanović), Visu (1959), Zadru (1959), Grudama u Hercegovini (1960), Metkoviću (1960), Vrgorcu (1962), Vršcu u Vojvodini (1963), Negotinu u Srbiji (1964), Poreču (»Plava laguna«, 1979), Đakovici na Kosovu (1981), Osijeku (»Erdut«, 1982), tvornice alkoholnih pića »Badel« u Zagrebu (1969), »Dalmacijavino« u Splitu (1979) i »Vrgorka« u Vrgorcu (1982) te bezalkoholnih pića »Badel« u Zagrebu (1972) i »Dalmacijavino« u Splitu (1976). F. je sljedbenik načela funkcionalizma i međunarodnoga stila u suvremenoj arhitekturi. Njegove se građevine odlikuju čitkošću konstrukcije i dobrim izborom materijala primjerenih ambijentu. S uspjehom je u krševit dalmatinski krajolik uklopio četverorazrednu osnovnu školu u Segetu, postigavši plastičnost kontrastima kamenih, staklenih i obojenih ožbukanih ploha te peterorazrednu školu u Gradcu, koju karakteriziraju lagane razvedene kamene mase. Po njegovu projektu neko su se vrijeme u Hrvatskoj gradile tipizirane jednorazredne škole s učiteljskim stanom. Prvi je u nas projektirao suvremene industrijske vinarije. — Bavio se veslanjem. Bio je član splitskoga VK »Gusar«, a kao jugoslavenski reprezentativac s klupskim je osmercem osvojio prvo mjesto na europskom prvenstvu 1932. u Beogradu. — Dobio je nagrade za životno djelo »Vladimir Nazor« 1981. i »Viktor Kovačić« 1996.

LIT.: S. Muljačić: Kronološki pregled izgradnje Splita u XIX. i XX. stoljeću (1806–1958). Zbornik Društva inženjera i tehničara u Splitu. Split 1958, 91, 93. — Arhitekt Stanko Fabris. Čovjek i prostor, 7(1960) 98, str. 3. — zk: Prerađivačke vinarije. Arhitektura, 17(1963) 1, str. 29–34. — m.k.: Industrijske prerađivačke vinarije. Čovjek i prostor, 11(1964) 130, str. 5. — S. Muljačić: Izgradnja Splita 1944–1969. Urbs, 1969, 8, str. 24, 29, 60, 63, 71, 78, 82, 87–88. — M.: Stanku Fabrisu nagrada »Vladimir Nazor« za životno djelo. Čovjek i prostor, 29(28!)(1981) 337/338, str. 7. — I. Maroević: Arhitektura sedamdesetih godina u Hrvatskoj. Arhitektura, 35(1981) 176/177, str. 46, 54, 60. — Isti: Sadašnjost baštine. Zagreb 1986. — Arhitektura u Hrvatskoj 1945–1985. Arhitektura, 39(1986) 196/199, str. 283. — E. Špirić: StankoFabris (1909.–1997). Čovjek i prostor, 45(1998) 1/2, str. 62–63.
 
Stanko Piplović (1998)