Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

ANDRIĆ, Josip, pripovjedač, pjesnik, glazbenik i jezikoslovac (Bukin, kod Bačke Palanke, 14. III 1894 — Zagreb, 7. XII 1967). Otac mu je bio Josip, bravar i mlinar, a majka Eva, rođ. Fabry. Mađarsku pučku školu polazio je u Bukinu (1900–1901), a hrvatsku u Moroviću (1901–1905). Gimnaziju je pohađao u Slavonskoj Požegi gdje je 1913, maturirao. Studirao je na više fakulteta: od 1913. do 1917. pravo u Zagrebu, trgovačke nauke u Pragu (1914–1916), skolastičku filozofiju u Innsbrucku (1917–1918), a slavistiku u Zagrebu (1943–1945), Glazbu je učio privatno u Slavonskoj Požegi i Pragu. Pravo je završio doktoratom 1920. u Zagrebu. Od 1919. do 1927. bio je urednik Seljačkih novina u Zagrebu i muzički kritičar Narodne politike, od 1921. do 1946. glavni urednik katoličke izdavačke kuće »Društvo Sv. Jeronima«, a od 1946. do umirovljenja 1954. radio je u uredništvu Hrvatskoga književnog društva Sv. Ćirila i Metoda. A. je bio član mnogih kulturnih društava i ustanova i primio mnoga priznanja. God. 1964. odlikovao ga je papa Pavao VI za književni i organizacijski rad. — Prvi objavljeni Andrićev rad je pjesma Zavičajnoj rijeci (Slavonac, 1909, 2). U srednjoj školi počeo je pisati za kazališta (dramoleti o V. Lisinskom, J. Haydnu i P. Preradoviću). Autor je pjesama, pripovijedaka i romana tematikom vezanih uz folklornu građu Bačke i Srijema. Književne radove, feljtone, kritike, rasprave i članke o povijesnim, političkim, vjerskim, kulturološkim i gospodarskim temama objavio je u publikacijama: Luč (1906/ 1907, 1913–1918, 1921/1922, 1926–1930, 1937), Krijes (1910/1911, 1917), Mitrovački glasnik (1913), Hrvatska prosvjeta (1915, 1938), Seljački kalendar (1915, 1920–1925, 1927), Seljačke novine (1919–1926), Danica (1920, 1922, 1923–1929, 1933, 1937, 1940, 1944, 1945), Težačke novine (1921–1923), Mladost (1922, 1924), Narodna sloboda (1922, 1926, 1928), Katolički list (1923–1924, 1935–1936, 1941, 1944), Zadrugar (Zagreb 1923, 1925, 1932), Nedjelja (Zagreb 1924), Kalendar sv. Ante (1925), Kalendar sv. Franje (1926), Selo i grad (1928/1929), Obitelj (1929–1944), Razgovor ugodni (1929), Svijet (1929), Hrvatska straža (1931–1933, 1935, 1936, 1938 do 1941), Klasje naših ravni (1938, 1942–1943), Hrvatski orač (1940), Naša domovina (1940), Subotičke novine (1940, 1941), Subotička Danica (1941), Nova Hrvatska (1941–1945), Zabavnik (Zagreb 1945). Služio se pseudonimima i šiframa: Pišta, Stevan, Stevan iz Srijema, Stipa, Slavko, Levinac Poljički, Pavao Ljubić Sinjski, Ljuboslav Jadranić, Stipa Bukinac, Čika Dobrijan, J. A., Dr. J. A., — dr-, Dr. A., A., -n-, P. Ć. Uredničkim se radom počeo baviti u srednjoj školi i kao student (đački listovi Slavonac i Jeka 1909–1913, Luč 1914–1917). U katoličkim bibliotekama (Jeronimska pučka knjižnica 1923–1929, Knjižnica pučke pozornice 1926–1941, Knjižnica dobrih romana 1926–1945, Knjižnica dobre djece 1929, Knjižnica katoličkih pjesnika 1939–1941) uredio je preko petsto knjiga. Bio je pokretač i urednik više katoličkih listova, časopisa, tjednika, zbornika i kalendara (Mladost 1924, 1929–1931; Naša Gospa Lurdska 1928; Obitelj 1929–1944; Jeronimsko svjetlo 1934; Tatre i Velebit 1942–1943; Sunčani vinograd 1943; Katolički kalendar 1965. i Danica 1966). Uredio je i prvo izdanje Florentinskih elegija F. Cirakija (1956). Organizirao je više vjerskih i kulturnih manifestacija. Pisao je biografije (N. Tavelić) i putopise (Irska, Palestina, Sicilija). Zajedno sa slikarom V. Kirinom priredio je na svjetskoj izložbi katoličke štampe u Vatikanu (1936) izložbu hrvatskoga katoličkog tiska. A. je prevodio sa češkog (J. Š. Baar, J. Zeyer, J. Durych), francuskog (M. Delly), njemačkog (H. K. Strachwitz), napisao je Slovnicu slovačkog jezika (1942) i manje rječnike slovačkog i lužičko-srpskog jezika. Na slovački je prevedeno više Andrićevih pripovijedaka, glazbenih i jezikoslovnih rasprava te putopis Na zelenam otoku (1943), a jedna novela i rasprava na češki. — A. se čitav život bavio glazbom, djelovao je na melografskom, kritičarskom, glazbeno-publicističkom i skladateljskom području. Proučavao je narodnu glazbu i melografski skupio oko 2000 narodnih melodija po Bačkoj, Srijemu, Slavoniji i otoku Hvaru. Bavio se i proučavanjem glazbe Slovaka i Lužičkih Srba. Glazbene kritike i napise o glazbi objavljivao je u listovima i časopisima: Tamburica (1909/10, 1912/13–1913/14), Novine (1916–1918), Sv. Cecilija (1917, 1922 do 1924, 1927, 1936, 1942, 1944), Narodna politika (1919–1926, 1928), Požeške novine (1924), Jugoslavenski muzičar (1925–1926), Mladost (1930/31), Almanah Gospe Lurdske (1931), Hrvatska tamburica (1936–1941), Novi list (Zagreb, 1941), Radio-Zagreb (1941), Tamburaška glazba (1955–1958). Napisao je i nekoliko knjiga s područja glazbe; njegova Slovačka glasba (1944) prva je povijest slovačke muzike uopće, a Škola za tambure (1953) prva škola za sve sisteme. Skladao je mnogo, već od gimnazijskih dana, najviše za tambure, oko 180 kompozicija za tamburaški orkestar (Bačka simfonijeta, Šokački svatovi i dr.). Komponirao je i za različite komorne i orkestralne sastave (gudački kvartet Bački, Klavirski trio, skladbe za violinu i klavir, Požeška suita, Plitvička suita i dr.). Uglazbio je više od četrdeset pjesama hrvatskih pjesnika (ciklusi: Večernje pjesme, Lirske impresije, Svjetlo u mraku i dr.). Skladao je i scenska djela: opera Dužijanca (vlastiti libreto), prva bunjevačka opera izvedena 1953. u Subotici, Otmica Šijakinje (libreto F. Ciraki) nastala je 1954, a Raspršeno kolo (libreto V. Marinović) 1955. Muzička komedija Na vrbi svirala izvedena je u Somboru 1956. Izvođenju svog baleta Jurjaši (1953) prisustovao je 1960. u Nürnbergu. — Andrićev je književni rad na granici nabačenih lirskih dojmova i publicistike (A. Sekulić). Kao jezikoslovac pridonio je zbližavanju Slovaka i Hrvata (Z. Milković). Kompozicije su mu rađene jednostavnijlm izražajnim sredstvima i imaju pretežno popularan karakter (A. Vidaković).

DJELA: Dunje ranke. Zagreb 1923. — Gospodarska politika. Zagreb 1923. — Ruska opera. Zagreb 1923. — Hrvatsko uzor-selo. Zagreb 1924. — Nove brazde. Zagreb 1924; isto pod naslovom Tri pripovjetke (pseud. Stevan iz Srijema). Zagreb 1924. — Politika kao nauka. Zagreb 1926. — Svega svijeta dika. Zagreb 1926. — Žito u svjetskom gospodarstvu. Zagreb 1927. — U Kristovoj domovini. Zagreb 1931, 1932 (4 izdanja). — Hrvati u Irskoj. Zagreb 1932. — Na zelenom otoku. Zagreb 1932, 19342. — Crna velevlast. Zagreb 1934. — Vuk u ovčjoj koži. Zagreb 1934. — Najljepši među otocima. Lutanja po Siciliji. Slavonska Požega 1938. — Sveta pastirica. Zagreb 1938. — Kako ćemo razumjeti glazbu. Zagreb 1939. — Srijemske elegije. Zagreb 1939. — Ustav Slovačke republike i ustavna borba slovačkog naroda. Slavonska Požega 1940. — Apostol Hrvatske. Mali životopis bl. Nikole Tavelića. Zagreb 1941. — Irska. Zagreb 1942. — Slovnica slovačkog jezika. Zagreb 1942. — Velika ljubav. Zagreb 1942. — Slovačka glasba. Zagreb 1944. — Škola za tambure. Zagreb 1953. — Tamburaška glazba. Slavonska Požega 1962. — Slavonske narodne pjesme Požeške dotine. Slavonska Požega 1969.
 
LIT.: D. R.: Josip Andrić, »Miris ciklame« tamburaški kvartet s mandolinom. Luč, 9(1913–14) 9, str. 287. — Luka Perinić (L. P.): Deset godina urednikovanja. Hrvatska straža, 3(1931) 45, str. 4. — Ivan Dujmušić (I. D.): Dr Josip Andrić, U Kristovoj domovini. Vrhbosna, 46(1932) 5, str. 132–133. — Ivo Kozarčanin: Današnji putnik u zemlji rođenja Kristova. Obitelj, 4(1932) 52, str. 839, 843. — Isti (I. K.): Dr Jos. Andrić, Hrvati u Irskoj. Ibid., 47, str. 762. — Ljubomir Maraković: Za pučku pozornicu. Hrvatska prosvjeta, 21(1934) 8, str. 286–289. — Sean O’Beirne: A Croatian Looks at Ireland »Na zelenom otoku« (Jedan hrvatski pogled na Irsku). Sunday Independent (Dublin) 24(1934) 29, str. 5. — Ivan Degrel (D-l): Dvije skladbe Josipa Andrića: »Na bunaru«, srijemska idila; »Kraljici«, melodrama za glasovir. Hrvatska straža, 9(1937) 177, str. 5–6. — (Aleksa Kokić): Jubilej dra Josipa Andrića. Subotičke novine, 18(1937) 42, str. 3. — Vjekoslav Mutak: 25-godišnjica skladateljskog rada dra Andrića. Hrvatska tamburica, 2(1937), 10, str. 71. — Slavko Pletikapić: Glazbeni jubilej dra Josipa Andrića. Srijemske novine, 2(1938) 2, str. 1. — Marko Čović: Josip Andrić. Srijemske elegije. Hrvatski ženski list, 1(1939) 6, str. 11. — K. M.: Uspjeh glazbenih djela dra Josipa Andrića. Hrvatska straža, 11(1939) 117, str. 4. — M.: Dr Josip Andrić »Kako ćemo razumjeti glazbu«. Luč, 35(1939–40) 1, str. 7. — Zlatko Milkavić: Prvi hrvatski roman iz slovačkog života. Tatre i Velebit, 2(1943) 1/2, str. 62–63. — Kuzma Moskatelo (K. M.): Voditelji Jeronimskog rada. Obitelj, 15(1943) br. 20. — Nikola Žic: Slovnica slovačkog jezika. Hrvatska revija, 16(1943), 7, str. 402–404. — Josip Andreis: Dr. Josip Andrić, Slovačka glazba. Obitelj, 16(1944) 21/24, str. 284. — Luka Brajnović: O romanu »Velika ljubav«. Klasje naših ravni, 6(1944) 1/2, str. 145. — August Đarmati: Karakteristika Andrićevih osoba u romanu »Velika ljubav«. Ibid., str. 149–150. — Tomislav Mlinarić: Simfonieta »Iz Bačke Hrvatske«. Obitelj, 16(1944) 5/6, str. 86–87. — Božidar Širola: Prva simfonieta za tamburaški zbor. Nova Hrvatska, 4(1944) 65, str. 7. — Albe Vidaković: Dr. Josip Andrić kao skladatelj. Obitelj, 16(1944) 5/6, str. 75, 88. — Kamilo Dočkal: Dr. Josip Andrić, Slovačka glazba. Katolički list, 96(1945) 5, str. 40. — Radovan Grgec: U spomen dra Josipa Andrića. Marulić, 1(1968) str. 399–401. — Julije Njikoš: Glazbena djelatnost Josipa Andrića. Sv. Cecilija, 40(1970) 2, str. 39–40; 3, str. 76–78. — Dr Josip Andrić 1894–1967. Zbornik (s bibliografijom). Zagreb 1971. — Potpuniju lit. do 1945. vidi u Leksikonu pisaca Jugoslavije, 1. Novi Sad 1972, 71–72.
 
Nedjeljko Mihanović i Julije Njikoš (1983)