FANCIKA

FANCIKA (Fanchuka, Fancica, Francica, Francika, Francita, Francsuka, Frančuk, Vanjčko), biskup (?, druga pol. XI. st. — ?, nakon 1134). Pitanje njegova podrijetla nije riješeno; stariji pisci spominju da je Francuz (Ivan arhiđakon Gorički), Saksonac (B. A. Krčelić), Slaven (I. K. Tkalčić). Pripadao je najvjerojatnije Benediktinskom redu. Spominje se u tzv. Felicijanovoj ispravi iz 1134. u kojoj se govori o osnutku Zagrebačke biskupije. Kao kapelan (capelanus regis) i kancelar ugarskoga kralja Ladislava I. Arpadovića odredio je zagrebačkoj crkvi upravitelje iz ugarskih županija Zala i Somogy. Prema G. Prayu zagrebačkim biskupom bio je 1113; Krčelić ističe da ga je na taj položaj postavio kralj Koloman potkraj svoga života ili pak njegov nasljednik Stjepan II, a u novijoj povijesnoj literaturi drži se da je to bilo oko 1116, što je u skladu s novim datiranjem početka vladavine kralja Stjepana II. Arpadovića. Bez oznake biskupije F. se spominje među svjedocima u krivotvorenoj ispravi Stjepana II. iz 1124, kojom je potvrdio listinu kralja Gejze I. Arpadovića iz 1075, i u povelji istoga kralja koje se nastanak datira 1125–28. Kao zagrebački biskup spominje se F. u svezi s vlasničkim sporom koji je vodio s plemićem Sudenjom zbog biskupskog posjeda Dubrave kraj Čazme. Njihov spor riješio je ostrogonski nadbiskup Felicijan u Fancikinu korist. Obično se navodi da je F. upravljao Zagrebačkom biskupijom do 1131. te da ga je kralj Bela II. Slijepi tada premjestio na mjesto nadbiskupa u Baču (Bács; archidioecesis Colocensis et Bacsiensis), budući se u izvorima iste godine kao zagrebački biskup spominje Macelin. Na Varadinskom crkvenom saboru 1134. brat šomoćkog župana Kaladina, župan Adilbert, neki Klanis i brat mu Petar te Sudenja s drugim odličnicima obnovili su pred ostrogonskim nadbiskupom Felicijanom parnicu o spornom posjedu zagrebačkog biskupa. Biskupi, zagrebački Macelin i bački Fancika, također su se pojavili kao svjedoci, nakon čega je Felicijan potvrdio u tom sporu ranije donesenu presudu.