FERETIĆ, Ivan

FERETIĆ, Ivan, povjesničar i prosvjetitelj (Vrbnik, 4. XI. 1769 — Vrbnik, 13. III. 1839). U Vrbniku završio privatnu glagoljašku školu te 1793. primio svećenički red. Teološko školovanje nastavio u Veneciji. Vjerojatno je 1795. kapelan u Gospiću te potom u Praputnjaku. U Vrbnik se vratio 1804. i ondje djelovao cijeloga života kao svećenik i član Kaptola. Vodio je vrbničku glagoljašku školu sve do njezina službenog ukinuća 1819 (djelovala i poslije sa znanjem krčkih biskupa), nastavljajući i učvršćujući bogatu glagoljašku narodnu tradiciju na Krku te u otočnim istarskim i primorskim biskupijama, kamo su njegovi učenici, mahom svećenici, odlazili u službu. Na poč. stoljeća donio je na Krk sjeme krumpira i okrugle repe, poticao njihovo sađenje, kultiviranje i izvoz. Liječio je siromašne otočane ljekovitim travama te, prema I. Milčetiću, napisao knjižicu na hrvatskom i talijanskom o lijeku protiv zmijskog ugriza. Sastavio također na trima jezicima – hrvatskom, talijanskom i latinskom – Kazalo bukvično različnih trava, stabala, riba, ptica i dr. (rkp., 133 str.), dodajući nerijetko travama i grčki naziv. Pisao je mnogo te u relativno kratkom rasponu (1812–30) ostavio građu od o. 1000 str. velikog formata. U radu se služio obiljem literature, koju citira, a čini se da su i njegova česta putovanja u Veneciju bila povezana s arhivskim istraživanjem. Za života nije ništa objavio. Poslije su u Pučkom prijatelju (1901–03) objelodanjeni odlomci njegove krčke povjesnice i filološki zapisci, a 1928. necjelovit prijevod Pjesme nad pjesmama s komentarima P. Skoka. Najvrednije i najopširnije Feretićevo djelo Komad skazanja i povidanja od grada i otoka kerskoga iliti veglskoga iz 1819 (256 str.) sačuvano je u prijepisu M. Grškovića. Znamenito je kao prva izvorna povijest grada i otoka Krka te zanimljiv izvor za filološka istraživanja u dijelu u kojem F. donosi podatke o staroromanskom jeziku na Krku (zvanom »ćuski«) i o vlaškom jeziku u Poljicima na Krku. Drugo djelo, kroničarskog tipa, Litopisanja stvarnih dogojenih ... od 1792. do 1814, nastalo 1824. i djelomice objavljeno (izvornik izgubljen), autentično je svjedočanstvo o odrazu prijelomnih povijesnih zbivanja – od francuske revolucije do konačnog dospijeća otoka pod austrijsku vlast 23. VIII. 1814 – na Krk i okolicu. F. se posebno osvrće na francusku vladavinu, koju obilježuju nasilje i strahovlada (ukidanje bratovština 1809, zatvaranje i pljačkanje crkava 1811) te velika bijeda, pa je stanovništvo pjesmama i veseljem dočekalo dan kad ih je »Bog oslobodil hajduka Franceza«. Pisao je i poeziju, uglavnom duhovnu i refleksivnu; iz 1825. je rukopisna zbirka od 68 pjesama Pisme i popivanja (292 str.), među kojima su i dvije na latinskom jeziku De imaculata Virgine i Hymnos de me ipso. Duljinom se ističe Pisma od strašnoga suda i najzadnjega suda Božjega (970 dvanaesteraca), a povijesnim temama Pisma od prigrubih stvarih, koje Francezi učiniše u vrime svoga nesrićnoga priobeznatja, Talijanski rivoluzione i Pisma od kervavoga boja, kijese dogodi u Italiji med cesarskom i franceskom vojskom. U literaturi se navodi da je potkraj života, slomljen bolešću i duševnom krizom, uništio mnoge pjesničke sastavke. Njegov prijevod Pjesme nad pjesmama pod naslovom Pisma pisam (danas zagubljen) pobudio je pozornost poradi dviju obradaba – prozne i stihovane te slobodnijeg pristupa biblijskom tekstu, koji F. doživljuje kao dramu točno označujući dijaloge. Bio je na glasu i kao vrstan propovjednik; sačuvana je samo propovijed u pohvalu Djevice Marije. — Sveukupnom djelatnošću, razvijenim i istančanim hrvatskim osjećajem te uočavanjem nužde sjedinjenja hrvatskih zemalja jezično i politički (»danaska ovo ime iliričko, slavinsko, kroatsko iliti hrvatsko, zlamenuje jedan narod«), F. ide, uz J. Voltića, u krug onih koji su utrli putove narodnom preporodu i djelatnosti hrvatskih iliraca.