Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

FERIĆ GVOZDENICA, Đuro (Ferrich, Ferrichius; Georgius, Giorgio), pjesnik i prevoditelj (Dubrovnik, 5. VI. 1739 — Dubrovnik, 13. III. 1820). Pohađa isusovački Dubrovački kolegij, a zatim 1755. postaje klerikom dijecezanskog Seminara, te u Hrvatskom kolegiju u Loretu studira filozofiju i teologiju. Stekavši doktorat, u Dubrovniku je 1762. zaređen za svećenika, 1773–77. u kolegiju nastavnik književnosti i latinskog jezika, 1780. kancelar u francuskom konzulatu, 1808. imenovan je kanonikom, a 1814. izabran za arhiprezbitera; od 1815. do smrti bio je generalni vikar Dubrovačke nadbiskupije, a uz to je obavljao i dužnost administratora Stonske dijeceze. Bio je članom rimske akademije Arkadije. — Pisao je uglavnom latinski, ali je znanstveno počeo raditi na istraživanju starije rukopisne hrvatske književnosti. U svom domu organizirao je prepisivanje rukopisnih djela starijih dubrovačkih pisaca, a pred kraj života napravio je katalog svih prijepisa, koji su danas razasuti po dubrovačkim knjižnicama. Taj je rad, po uzoru na S. Sladu, popratio bilješkama pisanim u latinskim stihovima, koje su po sadržaju sažete ocjene o pojedinim piscima, a njihov rukopis pod naslovom Elogia čuva se u arhivu Male braće u Dubrovniku. Skupljao je i pučke poslovice, prevodio ih na latinski i na temelju njih u latinskim jampskim trimetrima sastavio i 1794. izdao knjigu Fabulae ab Illyricis adagiis desumptae po uzoru na Ezopa, Fedra i La Fontainea, a od poslovica je pravio i latinske pjesničke basne, pa ih je naknadno prepjevao na hrvatski. Napisao je tako šest novih knjiga basna, koje su ostale u rukopisnom prijepisu u arhivu Male braće u Dubrovniku. Prikupljao je i pučke pjesme, koje je zatim parafrazirao u latinskim heksametrima. Njegov zbornik Slavica poematia Latine reddita, sačuvan u rukopisu u Bogišićevu arhivu u Cavtatu, sadržava 30 epskih pučkih pjesama u latinskom prepjevu, 13 pjesama iz Kačić-Miošićeva Razgovora ugodnog i više lirskih pučkih pjesama. O Ferićevu zanimanju za pučke poslovice, izreke i pjesme govore i pisma što ih je u latinskom heksametru izmijenio s povjesničarom Johannesom Müllerom iz Beča, komu šalje u prepjevu i pjesmu o Hasanaginici; s Michaelom Denisom, kustosom Dvorske biblioteke u Beču, komu piše o zaostalosti Dalmacije i pruža vrijedne podatke iz njezine prošlosti i o njezinim piscima; sa splitskim polihistorom J. Bajamontijem, komu piše o sličnosti Homerove epike i naše narodne poezije. Ferićevo poznavanje dalmatinske povijesti, etnografije i zemljopisa, napose dubrovačke, zrcali se i u poslanici Denisu (1798) i u znamenitom, merkantilistički zasnovanom, pjesničkom putopisu o obali i otocima Dubrovačke Republike Periegesis orae Rhacusanae duobus libris comprehensa (Dubrovnik 1803), pisanom u latinskim heksametrima (3379). Zanimao se i za slavenske teme, a zna se da je bio parafrazirao u latinskim heksametrima i povijesno djelo na talijanskom Dubrovčanina S. Rajčevića pod naslovom Epistole Slovane, ali se taj rukopis nije sačuvao. Pisao je i latinske epigrame, u kojima je šaljivo ocrtao pojedine tipične suvremenike ili osobite događaje. Rukopis Epigrammata de nostratibus sadržava 110 epigrama i čuva se u Znanstvenoj knjižnici u Dubrovniku, a rukopis Epigrammi miei sa 482 epigrama pohranjen je u Bogišićevu arhivu u Cavtatu. U epigramatsku poeziju mogu se uvrstiti i njegova Disticha, zbirka 1039 latinskih elegijskih distiha, u kojima izlaže izreke što ih je skupio po knjigama ili napravio prema domaćim poslovicama. Rukopis se čuva u Cavtatu. Književni rad na latinskom F. je dopunio pjesničkim prepjevom knjige poučnih izreka Apophthegmata Erazma Roterdamskog; od 3104 izreke izabrao je 1015 i podijelio ih u deset knjiga. Djelo se sačuvalo u rukopisu u Državnom arhivu u Dubrovniku i u arhivu Male braće. Sastavljao je i latinske himne i elegije, a u tzv. makaronskim stihovima napravio je dva sastavka: Descriptio Cucagnae i Carnovalis Ragusini descriptio macaronica, koji se čuvaju kao rukopis u arhivu Male braće. Među znamenitijim je Ferićevim latinskim djelima slobodna parafraza psalama i kantika Paraphrasis psalmorum poetica (Dubrovnik 1791) u različitim horacijevskim metrima, sa 12 stranica predgovora, te 330 stranica teksta psalama i kantika i samog prepjeva. Vjerojatno je u školske svrhe u latinskom heksametru i elegijskom distihu vrlo vješto parafrazirao velik broj Horacijevih lirskih pjesama te nešto iz Vergilijevih Georgika i Marcijalovih epigrama. Parafrazirao je komičnu pjesmu Radonja V. Menčetića, kratki spjev Arion u rieku, Aretuza u goru L. Mihova Bunića te mnogo soneta suvremenih talijanskih pjesnika. Prigodnice su mu objavljene u skupnim zbirkama Versi in morte Giorgio Detorres (Dubrovnik 1802), Poesie ... in morte di Maria Tarma (Firenca 1806), Per le fautissime nozze del sig. Nicolò Luigi de Pozza e della Maddalena de Gozze. Poesie (Dubrovnik 1816), Iscrizioni e poesie allusive ... delle ll. mm. ii. rr. d’Austria Francesco I e Carolina Augusta (Dubrovnik 1818). Oda I. Gunduliću In laudem auctoris tiskana je uz Gundulićeve pjesme U smart Marie Kalandrize i Pjesan visini privedroj Ferdinanda II (Dubrovnik 1838). Š. Jurić pripisuje mu epigram Admodum reverendo patri Petro Martyri Bessi (1790) i odu Imago viri sapientis (1796). Na hrvatskom je jeziku prepjevao Život Ezopov (autograf u Znanstvenoj knjižnici u Dubrovniku) i Fedrove basne Fedra, Augustova odsužnjika, Pričice Esopove u pjesni slovinske prinesene (s usporednim latinskim tekstom; Dubrovnik 1813), koji je u Dubrovniku dulje vrijeme služio kao školski udžbenik. Dosta slobodno prepjevao je i Ovidijevu heroidu Safa Faonu. Prepisao je starije dubrovačke prepjeve Ovidijevih Heroida i napisao uvod Pridgovor varhu knjiga Heroida P. Ovidija Nazona (rukopis u NSK i u Arhivu HAZU). Ostavio je i nekoliko izvornih pjesama na hrvatskom jeziku, među njima Uzeće Očakova i Zgode od boja ke slijediše oko Spuža i Žabljaka godišta 1788. Stavljajući hrvatski uz bok grčkom, latinskom i hebrejskom jeziku, u rukopisu Ragusinorum poetarum qui Illyrica lingua scripserunt elogia hvali dubrovačke pjesnike koji su pisali hrvatskim (D. Ranjina, Gundulić, I. Đurđević). — Suvremenici su Ferića cijenili kao učena pjesnika. U kasnijim istraživanjima latinski je sloj ocijenjen preprekom u znatnijem širenju njegovih fiziokratskih ideja i modernih gospodarsko-utilitarnih nazora. Zbog protuturskih osjećaja, panslavizma, idealiziranja morlačkog života i općenitog zanimanja za pučko pjesništvo i običaje drži se pretečom romantizma i ilirizma. Rukopise neobjavljenih djela ostavio je F. M. Appendiniju s njihovim popisom pod naslovom Elenco delle opere mie da stamparsi, koji se čuva u Znanstvenoj knjižnici u Dubrovniku.

DJELA: Ad clarissimum virum Thomam Watkinsium Epigramma. Rhacusae, Typis Andreae Trevisan 1789. — Paraphrasis psalmorum poetica cui accedit altera in utriusque Testamenti cantica cum annotationibus. Ragusae, Typis Andreae Trevisan, 1791; Zagrabiae Typis Novoszelianis, 1796. — Fabulae ab Illyricis adagiis desumptae. Rhacusae, Apud Andream Trevisani, 1794. — Ad clarissimum virum Joannem Muller epistola. Huic accedunt Illyricae linguae poematia triginta septem Latinis carminibus ab eodem reddita. Ragusii, Excudebat Andreas Trevisan, 1798. — Ad clarissimum virum Michaelem Denisium Vindelicum epistola. Vindobonae 1798; Ragusii, Typis Antonii Martecchini, 1824. — Ad clarissimum virum Iulium Bajamontium Spalatensem epistola. Ragusii, Excudebat Andreas Trevisan, 1799. — Sylloge psalmorum Davidicorum Romanam in linguam translatorum. Wirceburgi, typis Sebastiani Sartonius, 1802. — Periegesis orae Rhacusanae duobus libris comprehensa. Rhacussii, Typis Antonii Martecchini, 1803. — Fedra Augustova odsuscgnika pricize Esopove u pjesni slovinske prinesene. Dubrovnik 1813. — Pricize sedam ismetnute iz Knighà Fedrovjeh a sad ovdi napose sa podpunu zjelochju nadometnute. Dubrovnik 1813. — Ad Franciscum I. Austriae Imperatorem p. f. a. Hungariae, Bohemiae, Croatiae, Dalmat. &c.&c. … regem potentissimum recurrente ejus natali die Ode (Racusae, Typis Martecchinianis, 1817).
 
LIT.: (M. Sorkočević): De origine et incremento urbis Rhacusinae. Rhacusii 1790. — F. M. Appendini: Notizie istorico-critiche sulle antichità, storia e letteratura de’Ragusei, 2. Ragusa 1803, 181–189, 275–280. — T. Chersa (Krša): Della vita e delle opere di monsignore Giorgio Ferich. Ragusa 1824, 43. — P. A. Casali: Giorgio Ferrich. Galleria di Ragusei illustri. Ragusa 1841, 1–4. — A. Kaznacich: Nad hvala plemenitoj spomeni D. Jurja Guozdenice ili Fericha Dubrovçanina. Zora Dalmatinska, 2(1845) 25, str. 193–195; 27, str. 209–211; 28, str. 218–219. — I. A. Kaznačić (I. A. K.): Gjuro Ferić (Gvozdenica). Slovinac, 5(1882) 12, str. 188–190. — I. Kasumović: O latinskom prijevodu nekijeh našijeh narodnijeh pjesama. Školski vjesnik, 7(1900) str. 81–92, 205–211, 297–306, 373–378, 469–474. — Isti: Ferićeva Perijegeza i rimski pjesnici. Nastavni vjesnik, 8(1900) 3, str. 257–289. — Isti: Dvije poslanice Đ. Ferića. Ibid., 10(1902) str. 451–458, 573–577. — P. M. Kolendić (P. M. Kol.): Simpatije Dubrovčanâ ruskom oružju prilikom osvajanja Očakova g. 1789. Dubrovnik, 13(1904) str. 36. — Isti: Bilješka o braći Ferićima iz dnevnika vikara D. Dominika Sokolovića. Srđ, 4(1905) str. 156. — I. Kasumović: Još jedan latinski prijevod naših narodnih pjesama. Nastavni vjesnik, 14(1905–06) 4, str. 281–283. — Đ. Körbler: Još jedan latinski prijevod Menčetićeva »Radonje«. Ibid., 5, str. 346–350. — J.: Nekoliko narodnih pjesama u latinskom prevodu Gjura Ferića. Crvena Hrvatska, 18(1908) 98, str. 2. — Đ. Grubor: Ferić, »Ilir iz Dubrovnika« u Gajevoj »Danici ilirskoj« g. 1836. i Ivan Mažuranić. Nastavni vjesnik, 17(1909) 10, str. 721–749. — I. Kasumović: Dva dubrovačka prijevoda esopovskih basana. Ibid., 22(1914) 4, str. 241–252. — Isti: Dva originalna naša fabulista. Rad JAZU, 1915, 206, str. 1–22. — J. Matković: Otok Šipan u latinskoj pjesmi Đure Ferića. Hrvatska (Dubrovnik), 1(1944) 42, str. 2. — I. Frangeš: Rad na prikupljanju podataka o Đuri Feriću i njegovu radu oko naše narodne poezije. Ljetopis JAZU, 1952, 57, str. 240–241. — S. Kastropil: Jedno dosada nepoznato djelo Đure Ferića na našem jeziku. Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku, 4–5(1956) str. 401–416. — M. Pantić: Izrada biografije Đure Ferića i studije o njegovim delima na našem jeziku. Ljetopis JAZU, 1964, 70, str. 421–422. — Isti: Narodne pesme u zapisima XV–XVIII veka. Beograd 1964. — V. Gortan: Izvorni latinski epigrami Đura Ferića u cavtatskom autografu. Živa antika (Skopje), 15(1965) 1, str. 163–176. — M. Pantić: Narodne poslovice (pogovor knjizi Srpske narodne poslovice. Beograd 1965). — Ž. Puratić: Đuro Ferić i Kvint Horacije Flak. Živa antika, 16(1966) 1, str. 333–337. — V. Gortan: Đuro Ferić. Hrvatski latinisti, 2. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 3. Zagreb 1970, 613–619. — Isti: Posljednji hrvatski latinisti iz Dubrovnika. Živa antika, 21(1971) 1, str. 325–334. — Š. Jurić: Iugoslaviae scriptores Latini recentioris aetatis. Zagrabiae 1971. — M. Stojanović: Adagia Illyrica dubrovačkog latiniste Đ. Ferića. Balcanica (Beograd), 3(1972) str. 487–511. — Ž. Puratić: Đuro Ferić (1739–1820) i revizija teksta latinskih pjesama Džona Rastića (1755–1814). Živa antika, 23(1973) 1, str. 155–157. — Isti: Iz korespondencije hrvatskoga latinista Đure Ferića (1739–1820) sa Adamom A. Baričevićem (1756–1806) i Dživom Bizzaro (1782–1833). Ibid., 23(1973) 2, str. 366–372. — Isti: Hrvatski latinist Đuro Ferić i njegov interes za pučku poeziju, hrvatsku i srpsku (Latinski prepjevi pučkih pjesama). Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu, 7(1973) str. 301–323. — Isti: Fabula i Periegesis Đorđa Ferića (1739–1820). Ibid., 8(1974–75) str. 259–284. — V. Gortan: Carnivalis raghusii. Živa antika, 25(1975) 1/2, str. 184–189. — Ž. Puratić: Bilješke uz makaronsku poeziju i djelo »Epigrammata de nostratibus« Gj. Ferića. Latina et Graeca, 3(1975) 4, str. 47–57. — V. Vratović: O recepciji Horacija u hrvatskih latinista. Forum, 14(1975) 9, str. 529–534. — Ž. Puratić: Ferićev prepjev Horacijevih Carmina. Latina et Graeca, 4(1976) 6, str. 72–84. — Isti: Hrvatski latinist Đorđo Ferić (1739–1820) i neka njegova djela. Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu, 9–10 (1976–80) str. 185–210. — Isti: Neki originalni znanstveni i književni radovi latiniste Gjura Ferića (1739–1820). Dubrovnik, 19(22)(1976) 6, str. 72–84. — Isti: O Ferićevim parafrazama psalama i o prepjevu »Apophthegmata« E. Roterdamskog. Živa antika, 26(1976) 1, str. 193–212. — Isti: Prilog proučavanju latiniste Đura Ferića (1739–1820). Marulić, 9(1976) 1, str. 60–65. — V. Gortan: Hrvatski latinisti u XVIII st. Mogućnosti, 25(1978) 2/3, str. 123, 126. — Ž. Puratić: Prepjevi ili pjesničke parafraze Đura Ferića (1739–1820). Zadarska revija, 27(1978) 4, str. 361–370. — Š. Jurić: Iugoslaviae scriptores Latini recentioris aetatis. Additamentum. Zagrabiae 1982. — Isti: Đorđe (Đuro) Ferić — Život i djelo. Zagreb 1982. — I. Pederin: Đuro Ferić kao pjesnik hrvatskih fiziokrata i jedan od začetnika hrvatskog narodnog preporoda. Anali Zavoda za povijesne znanosti istraživačkog centra JAZU, 21(1983) str. 225–250. — Ž. Puratić: Nekoliko neobjavljenih hrvatskih pučkih popijevaka u latinskim »tomačenjima« Dubrovčanina Đorđa Ferića. Zbornik radova u čast Baziliju Stjepanu Pandžiću povodom 70. obljetnice života. Bamberg 1988, 337–359. — P. Knezović: Ferićev prepjev iz Kačićeva »Razgovora ugodnoga«. Kačić, 21–22(1989–90) str. 63–74. — Ž. Puratić: Iz korespondencije Đura Ferića s Adamom Baričevićem i Dživom Bizzarom. Dubrovnik, 32(1989) 5/6, str. 115–130. — S. Stojan: Prvi hrvatski preporoditelj u Dubrovniku dum Đuro Ferić. Dubrave hrid, 2(1995) 7, str. 8–9.
 
Šimun Šonje (1998)