FERRARI, Silvio

FERRARI, Silvio, prevoditelj i pripovjedač (Zadar, 22. IX. 1942). Do 1948. u Salima na Dugom otoku, potom živi u Camogliju u Italiji. God. 1968. diplomirao je književnost pri Università di Genova; potom je profesor književnosti i povijesti umjetnosti u Camogliju te Genovi. God. 1975–85. član je Skupštine za prosvjetu provincije, odn. općine Genova, 1985–90. profesor je u tamošnjoj gimnaziji, 1990–93. djelatnik je u kulturi, a potom se opet vraća nastavničkom zvanju. Od 1964. piše članke, studije i eseje o književnim, umjetničkim, filmskim i političkim temama, prevodi hrvatske, srpske i bosanskohercegovačke pisce te objavljuje u talijanskim publikacijama Rinascita (Rim), L’Unità (Rim), Il Secolo XIX (Genova), Il Lavoro (Genova), Il Piccolo (Trst), La Stampa (Torino), Nuova rivista europea (Trento) te u zagrebačkoj Republici i Mostu. Istaknuti je prevoditelj Krležinih djela; s izrazitim štovanjem piščeva izraza na talijanski je jezik 1982. preveo Hrvatskoga boga Marsa, 1983. Povratak Filipa Latinovicza, 1984. Na rubu pameti, 1987. Gospodu Glembajeve. Osjećaj za izvorni stil pokazao je i pri prevođenju Matvejevićeva Mediteranskog brevijara 1988, Šoljanova Rustichella 1988. i Kratkog izleta 1990, Kovačeva Životopisa Malvine Trifković 1994, Fabrijeve Berenikine kose 1995, a 1996. Davidovih Fragmenata iz mračnih vremena, Sarajlićeve Knjige oproštaja te Šnajderove Nevjeste od vjetra. F. je napisao i nekoliko ovećih proza u kojima se uz reportažno-putopisnu poetiku naziru i žanrovski zahtjevniji postupci te sjećanja na dvojezična iskustva. Ferrarijeve pripovijesti Sette croati dell’Isola Lunga T. Maroević nazvao je počasnicom materinskom hrvatskom otočnom ishodištu, prozom u kojoj se pojedinačne sudbine promatraju u svjetlu nacionalnih povijesnih drama.