ANDRIJA

ANDRIJA, humski knez (prva pol. XIII st. — oko 1250). Po M. Orbiniju, sin Miroslava, brata župana Stefana, poslije kralja Stefana Prvovjenčanog. Po smrti Miroslava, humska vlastela prognaše iz zemlje desetogodišnjeg Miroslavljeva sina Andriju s majkom, a Humom od Cetine do Kotorskog zaljeva zavlada Petar (20-ih god. XIII st.). Uz pomoć Stefana Prvovjenčanog, A. ponovno zavlada dijelom Huma južno od Neretve (Popovo, Slansko primorje, Ston). U dokumentu (oko 1234) je »veliki knez humski«, a po smrti Petrova nasljednika i sinovca Toljena, zavladao je 1239. čitavim Humom kao vazal Raške. A. je s Dubrovnikom bio u dobrim odnosima, što potvrđuju ugovori o miru s knezovima Ivanom Dandolom (1214–1235) i Jakovom Delfinom (1247–1249). U znak prijateljstva s Dubrovčanima udao je kćerku Vukosavu za vlastelina Barba Krusića. Neprijateljstvo Huma sa Splitom okončao je ugovorom 7. IX 1241. God. 1243. pomagao je Splitu u borbi protiv Trogira zajedno s bosanskim banom Ninoslavom i time izazvao neprijateljstvo ugarskog dvora, pa kad je ban Dionizije izmirio Splićane i Trogirane, A. je 19. VII 1244. isključen iz ugovora kao »kralju nevjeran«. Umro je oko 1250. i sahranjen je, po Orbiniju, u Bogorodičinoj crkvi u Stonu.