Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

FILIPOVIĆ, Franjo (Philipowich, Philippowicz, Philippowitcz, Philippowych, Phylypowych; Delipop), zagrebački kanonik, turski četovođa (Jelkovec kraj Zagreba?, prva pol. XVI. st. — ?). God. 1567. spominje se kao kanonik zagrebačkoga Kaptola. Tada je zajedno s bilježnikom Županijskog suda Gašparom Druškovečkim bio imenovan povjerenikom u postupku protiv vlastelina F. Tahija. Potom je bio izaslanik zagrebačkoga Kaptola na saboru 1569. u Požunu te prepošt čazmanskoga Kaptola. Hrvatski sabor mu je 1570. povjerio nadzor pri utvrđivanju Hrastovice, kojoj je prijetila »cijela Bosna«. F. je vodio protiv Turaka čete zagrebačkoga Kaptola i ratovao između Save i Drave te od Siska preko Ivanića i Križevaca sve do Koprivnice. Uspješnim ratovanjem stekao je nadimak Delipop. Na poč. 1573. spremao se provaliti u susjedne hrvatske krajeve pod turskom vlašću. Pridružili su mu se plemići Ivan Mihovil Vojković i Gabrijel Babonožić, a nešto vojnika poslao mu je Vid Halek, zapovjednik kraljevske vojske u Slavonskoj krajini. Do sukoba, u kojem su Turci vođeni Ferhad-begom i Kurt-agom pretrpjeli težak poraz, došlo je zimi 1573. kraj razrušene crkve u Željezni Međurečkoj. Pri podjeli ratnog plijena zarobljeni Ferhad-beg je pripao Halekovim vojnicima, a Kurt-aga Filipoviću i dvojici plemića, što je 11. II. 1573. pismom banu i biskupu J. Draškoviću potvrdio kralj Maksimilijan II. Još iste godine kraj Ivanića F. je upao u zamku kliškog sandžaka Ferhad-bega Sokolovića i hercegovačkog sandžaka Sinan-bega Boljanića. Tada je prema nekim procjenama izgubio više od tisuću vojnika, a sâm je s tristotinjak njih zarobljen i odveden u Carigrad. Ban Drašković, Filipovićeva rodbina i suborci pokušali su ga osloboditi, a u sultana Selima II. posredovao je i Maksimilijan II. Za razmjenu su bili ponuđeni Ibrahim-aga, Soliman-aga i Kurt-aga. Najposlije je kralj iz Carigrada dobio obavijest o Filipovićevu prijelazu na islam, o čemu je 20. XII. 1574. pisao Draškoviću. Čini se da je F., privučen obećanjima i ponuđenom službom, odbijao povratak i dragovoljno prihvatio islam. Biskup Drašković je bivšega kanonika izopćio iz Crkve. Pokretna imovina mu je spaljena, dva vinograda počupana, a kuća (kurija) u kojoj je stanovao obilježena i napuštena do 1576. kada je u nju biskup smjestio sjemenište (»Crna škola« na Kaptolu). U Riznici zagrebačke katedrale čuva se Filipovićev kalež s grbom za kojeg nije moguće ustanoviti je li bio njegov (Lj. Ivančan). Premda se Filipovićev prijelaz na islam — kada dobiva ime Mehmed — uglavnom povezuje sa sužanjstvom u Carigradu, S. Bašagić navodi, oslonivši se na pisanje povjesničara Mukevita, da se to dogodilo u Livnu. Sultan je Filipovića imenovao zaimom i dodijelio mu zijamet Glamoč. O Filipovićevu ratovanju na turskoj strani raspoloživa izvorna građa ništa ne kaže, premda turski pisci, uz pohvalu njegovih vjerskih osjećaja, naglašavaju da je ratovao protiv kršćana. Od njega vuku podrijetlo pripadnici begovske obitelji Filipovićâ iz Bosanske krajine.

LIT.: B. A. Krčelić: Historiarum cathedralis ecclesiae Zagrabiensis, 1. Zagrabiae 1770, 246–248, 251. — M. G. Kovachich: Scriptores rerum Hungaricarum minores hactenus inediti, 2. Budae 1798, 229. — F. Rački: Dopunjak gradje za poviest hrvatsko-slovenske seljačke bune god. 1573 i nekoliko izprava o hrv. poturici Franji Filipoviću. Starine, 1876, 8, str. 243–252. — F. Hefele: Tristogodišnjica u spomen boja sisačkoga god. 1593. Sisak 1893, 13. — Fr. Š. Kuhač: Turski živalj u pučkoj glazbi Hrvata, Srba i Bugara. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 10(1898) 2, str. 189. — S. Bašagić: Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine. Sarajevo 1900, 38. — J. Barlè: Zagrebački arhiđakonat do 1642. Katolički list, 54(1903) 15, str. 180. — R. Horvat: Franjo Filipović, kanonik-poturica. Dom i sviet, 16(1903) 20, str. 388–389. — Isti: Franjo Filipović, kanonik-poturica. Marija. Bistrički katolički kalendar, 1905, str. 33–38. — Isti: Kanonik Franjo Filipović. Hrvatstvo, 2(1905) 294, str. (7–8). — I. Bojničić: Preslušavanje svjedoka proti susjedgradskomu silniku Franji Tahiju godine 1567. Vjesnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskoga arkiva, 11(1909) str. 19. — A. Cuvaj: Građa za povijest školstva kraljevinâ Hrvatske i Slavonije, 1. Zagreb 1910, 179. — F. Šišić: Hrvatski saborski spisi, 3. Zagreb 1916, 277. — R. Horvat: Crtice iz hrvatske povijesti. Zadrugar (kalendar), 1924, 56–60. — Lj. Ivančan: Podatci o zagrebačkim kanonicima od 1193. do 1924 (rkp. u Kaptolskom arhivu, Zagreb, str. 381–386). — Pobjeda Hrvata nad Turcima kod Siska god. 1593. Sisački glas, 27(1924) 50, str. 1. — K. Popadić-Sokanić: Odžak Filipovića. Iz bosanske istorije. Večernja pošta, 7(1927) 1941, str. 1. — S. Bašagić: Znameniti Hrvati Bošnjaci i Hercegovci u turskoj carevini. Zagreb 1931, 20, 42. — Lj. Ivančan: Stanovi zagrebačkih kanonika. Zagreb 1931, 61. — Isti: Čazmanski kaptol (1232–1932). Croatia Sacra, 2(1932) str. 111. — Isti: Zagrebački kaptol (1093–1932). Ibid., str. 187–188. — V. Čubrilović: Poreklo muslimanskog plemstva u Bosni i Hercegovini. Jugoslovenski istoriski časopis (Ljubljana—Zagreb—Beograd), 1(1935) 3/4, str. 395. — K. Gujić: Hrvatsko podrijetlo begova Filipovića. Potomci zagrebačkog kanonika Franje Filipovića. Obzor, 81(1941) 76, str. 2. — S. Antoljak: Bune pučana i seljaka u Hrvatskoj. Zagreb 1956, 132. — J. Buturac i A. Ivandija: Povijest Katoličke crkve među Hrvatima. Zagreb 1973, 175, 179. — V. Klaić: Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svršetka XIX stoljeća, 5. Zagreb 1980, 355, 361, 387. — V. Novak: Magnum tempus. Ilirizam i katoličko sveštenstvo. Ideje i ličnosti 1830–1849. Beograd 1987, 23. — J. Ivanović: Sisak u obrani od Turaka. Izbor građe 1543–1597. Zagreb 1993, 119. — A. Lukinović: Zagreb — Devetstoljetna biskupija. Glas koncila, 33(1994) 23, str. 13.
 
Pejo Ćošković (1998)