FILIPOVIĆ, Ivan
traži dalje ...FILIPOVIĆ, Ivan, pedagog, pisac i leksikograf (Velika Kopanica, 24. VI. 1823 — Zagreb, 28. X. 1895). Gimnaziju završio u Vinkovcima 1841, devetomjesečni viši učiteljski tečaj u Srijemskoj Mitrovici 1842. Bio učiteljski vježbenik u Srijemskoj Mitrovici i Vinkovcima 1842–44, učiteljski pomoćnik 1844–46. i učitelj 1846–48. u Novoj Gradiški. Kao dragovoljac sudjelovao u revoluciji 1848. i dospio u mađarsko zarobljeništvo. God. 1850–52. učitelj je u privatnoj školi Petra Zoričića u Zagrebu, potom 1854–62. u Požegi, a 1863–73. učiteljuje u Kaptolskoj glavnoj školi u Zagrebu. God. 1873. imenovan je učiteljem Više djevojačke škole u Zagrebu. Od 1875. do umirovljenja 1887. bio je školski nadzornik Zagrebačke županije. — U pedagoškom radu promicao je suvremene europske pedagoške teorije nastojeći zamijeniti tada prevladavajući Herbartov pedagoški sustav u hrvatskim školama modernijim Diesterwegovim i Dittesovim. U tom smislu priredio je 1865. nacrt Ustava za pučku školu u Trojednoj kraljevini, koji je bio osnovom pri donošenju prvoga školskog zakona za pučke škole u Hrvatskoj 1874. Zauzimao se za slobodu, autonomiju i narodnosnost škole te za pravo žena na sveučilišno obrazovanje. Zbog svojih stajališta često se sukobljivao s vlastima, osobito u doba Khuen-Héderváryjeva režima, a bio je i na udaru crkvenih krugova zbog zahtjeva za odvajanjem škole od crkve. U prvim pedagoškim djelima, rukopisnim Iskricama i Krijesnicama, raščlanjuje odnos učitelja i učenika, politike i škole, govori o organizaciji nastave i metodičkim problemima u nastavi pojedinih predmeta te o izobrazbi žena i njihovu odgoju, a u serijalu Listovi za naš krasni spol (Neven, 1854–56) daje savjete majkama o odgoju djece. Prema odgovarajućim austrijskim udžbenicima sastavio je Slovničku čitanku (1851) i Početnicu (1853) za pučke škole te metodički priručnik za njihovu uporabu pod naslovom Uporavnik (1855). Za potrebe građanske i više djevojačke škole napisao je Kratku poviest književnosti hrvatske i srbske (1875) i Kratku stilistiku (1876). Angažirao se i na strukovnom okupljanju hrvatskog učiteljstva. Utemeljio je Učiteljsku zadrugu 1865, suosnivač je Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora 1871, Saveza hrvatskih učiteljskih društava 1885. Pokrenuo gradnju Hrvatskoga učiteljskog doma u Zagrebu i Učiteljskoga konvikta. Organizirao je učiteljsku skupštinu u Zagrebu 1871, Petrinji 1874. i Osijeku 1878. God. 1895. pokrenuo je Pedagogijsku enciklopediju. U književnosti se javio domoljubnim osmeračkim i deseteračkim stihovima i pripovijestima ilirske poetike, koje je objavljivao 1845–48. u Zori dalmatinskoj i Danici ilirskoj. Zbog pjesme Domorodna utjeha (Neven, 1852), koja u preporodno doba ne bi pobudila posebnu pozornost, Bachov policijski režim osudio ga je zajedno s glavnim urednikom Nevena M. Bogovićem na šest mjeseci tamnice zbog pobune protiv vlasti. To je pojačalo njegovo protunjemačko raspoloženje i okrenutost slavenskoj uzajamnosti te kritičnost spram ljudi i pojava u prilikama koje je nazvao »najcrnjim poniženjem narodnim« (Dragutin Rakovac, 35) Osim domoljubnih, pisao je i ljubavne stihove, a ciklus Lepirice (Narodna knjiga, 1859) spjevao je po uzoru na Vrazove Đulabije. God. 1850. objavio je Mali tobolac raznog cvětja, prvu hrvatsku knjigu namijenjenu mladeži. Osim pripovijedaka, prevedenih s talijanskog jezika, u njoj je i 29 Filipovićevih dječjih pjesama, većinom moralističko-didaktične naravi. Neke među njima (Mladoj naravi, Potlam nauka, Večernjača) uglazbio je 1852. V. Lisinski. U studiji O omladinskoj književnosti (Književna smotra, 1885) ističe etičke i domoljubne elemente kao nosive sastavnice književnosti za mladež, što se očituje i u sadržaju zbirke skupljenih pjesama i pripovijedaka Jagodnjak. Vezujući dječju književnost uz pedagoške ciljeve, preveo je 1865. Franje Hoffmanna 150 ćudorednih pripovjedakah za mladež obojega spola, 1867. Sto malih pripoviedaka za mladež Ch. Schmida, 1866. Igrokaze za mladež, a 1867. Ezopove basne. Također priredio za tisak zbirku Kraljević Marko u narodnih pjesmah (Zagreb 1880). Unatoč prenaglašenoj pedagoškoj nakani, Filipovićeve izvorne, kao i prijevodne radove, resi dobar jezik i stil te posebna briga za čistoću hrvatskog jezika: »Svaka tudja rieč u našemu jeziku žig je ili tudjega gospodstva, ili našega društvenoga siromaštva.« S tih je polazišta pisao i kazališne kritike, koje je objavljivao u Narodnim novinama (1850, 1862–65) i Domobranu (1864–66). U suautorstvu s Gj. Deželićem, Lj. Modecom i Gj. Šimončićem sastavio je veliki dvosveščani njemačko-hrvatski i hrvatsko-njemački rječnik, Neues Wörterbuch der kroatischen und deutschen Sprache (1869–70, 1875). Posluživši se građom iz starijih i suvremenih rječnika (Karadžićeva, Šulekova, Parčićeva, Dežmanova), autori nisu zazirali i od novotvorenica, što su nalagale, kako u predgovoru navode, različne potrebe »našega narodnog života«. Iako u sjeni Šulekova njemačko-hrvatskog rječnika, Filipovićev rječnik pridonio je stabilizaciji leksičke norme hrvatskog jezika, o čem svjedoče i njegova mnogobrojna džepna izdanja, koja je priredio sam F. Pokrenuo je, uređivao, ili suuređivao više periodika: kalendar Narodna knjiga (1858–60), Slavonac (1863), Bosiljak (1864–68), Hrvatski sokol (1870), Prosvjeta (1872), Slovanský pedagog (Prag 1872, 1874), Smilje (od 1873), Književna smotra (1883–95). Radove objavljivao u Danici ilirskoj (1845–48, 1853), Zori dalmatinskoj (1845), Novinama horvatsko-slavonsko-dalmatinskim (1847), Zabavnoj čitaonici (1847–48), Slavenskom jugu (1849), Narodnim novinama (1851, 1857, 1863, 1883), Nevenu (1852–54, 1858), Obćem zagrebačkom koledaru (1852, 1853), Gospodarskim novinama (1853), Narodnoj knjizi (1858–60), Napretku (1859–60, 1864, 1873–74, 1876–79, 1881, 1883, 1885–86), Školskom listu (1859), Pozoru (1860–61), Glasonoši (1862), Zori (Osijek 1863), Bosiljku (1864/65), Slavoncu (1865), Hrvatskom sokolu (1870), Prosvjeti (1872), Obzoru (1873), Zastavi (1874), Smilju (1878/79), Književnoj smotri (1882, 1894), Osječkom listu (1885), Slavi preporoditeljem (1885). Potpisivao se pseudonimima i šiframa Ivan Perić, Kopaničanin, Rodoljub iz Slavonije, F, I. F., I. F-ć., I. F...p...ć, ć, ħ, ц, ф..... ħ. Njegovim imenom nazvana je najviša hrvatska republička pedagoška nagrada.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.
FILIPOVIĆ, Ivan. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 18.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/6017>.