Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

FILIPOVIĆ, Jeronim, propovjednik i nabožni pisac (Rama, o. 1690 — Sinj, 10. XII. 1765). Mjesto i godina njegova rođenja nisu pouzdano utvrđeni. Obično se navodi da je rođen u Rami, odakle je s majkom izbjegnuo 1695. u Cetinsku krajinu. Školovao se u sinjskom franjevačkom samostanu i u Franjevački red stupio 1706. Nakon novicijata filozofiju studirao u Makarskoj 1707–10. i potom bogoslovlje u Perugi, gdje je potkraj 1714. bio zaređen za svećenika. Potom nastavlja studij u Rimu pri Generalnom učilištu Reda u aracelitanskom samostanu i postaje njegovim profesorom filozofije, koju je predavao i u Firenci u samostanu Svih Svetih. Stekao je i naslov profesora teologije. Starješinstvo Reda šalje ga 1720. u Lavov za generalnog lektora bogoslovlja, ali se s puta vraća u domovinu i 1721–24. predaje teologiju u bogoslovnoj školi u samostanu sv. Lovre u Šibeniku. Kada je ona 1725. postala Generalnim učilištem 2. razreda, F. je nastavio raditi kao generalni lektor do 1732. Kapitul Provincije Bosne Srebrene povjerio mu je 1732. službu lektora na Generalnom učilištu 1. razreda u Budimu, gdje je ostao do 1734. i stekao počasni naslov »jubilarnog lektora«. Na franjevačkoj skupštini u Našicama 1734. zagovarao je nedjeljivost Bosne Srebrene, a kada je 1735. od nje ipak odijeljena Dalmacija kao Provincija sv. Kaja (poslije Provincija Presvetog Otkupitelja), za njezina prvog starješinu postavljen je Filipović. Na toj je dužnosti bio do 1738. Pohodio je 1736. Provinciju, brinuo se o redovničkim kućama u Imotskom, Sumartinu i na Dobrome u Splitu, zaslužan je što je 1736. tečaj niže teologije premješten u Makarsku a učilište u Šibeniku uzdignuto na rang Generalnog učilišta 1. razreda. Poslije je u franjevačkom samostanu u Sinju bio lektor filozofije 1742–45. Dužnost provincijala obnašao je po drugi put 1751–54. Po isteku službe ostaje u samostanu na Dobrome u Splitu. Osim tih dužnosti, F. je bio generalni pohoditelj Provincije Bosne Srebrene 1726, bugarske provincije 1734. i 1757. Provincije Presvetog Otkupitelja, a 1755. kao izaslanik generala Reda Bernardina a Terlitio u Bosni svojim je izvješćem utjecao na odluku o podjeli Provincije 1757. kada je ustanovljena Provincija sv. Ivana Kapistranskog. F. je bio poznat propovjednik, a bavio se i pisanjem. Njegovi spisi na latinskom većinom su izgubljeni. U rukopisu je ostavio filozofsko-teološka djela Disputationes in Aristotelis methaphisicam i Disputatio II. De divinis attributis et modis intrisecis te propovijedi u pet kodeksa. Rukopisi se čuvaju u Arhivu franjevačkog samostana u Sinju. Stariji povjesničari su mu pripisivali autorstvo djela Piesme duhovne, što su novija istraživanja odbacila utvrdivši da je riječ o djelu P. Kneževića. F. je poglavito propovjednik koji je govorenom i pisanom riječi širio prosvjetu u svojoj provinciji. Pokopan je u samostanskoj crkvi u Sinju.

DJELA: Pripovidagnie nauka karstjanskoga, 1–3. Po Simunu Occhi. U Mletczii 1750, 1759, 1765. — Put križa. Budim 1830. — Propoviedi o nauku kršćanskom. Od o. Jeronima Filipovića, franjevca iz Rame u Bosni, 1–8. Sarajevo 1886–1892.
 
LIT.: A. Horányi: Memoria Hungarorum et provincialium scriptis editis notorum, 3. Posonii 1777, 140–142. — D. Fabijanić: Patrioti illustri. Venezia 1846, 30–31. — Š. Ljubić: Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia. Vienna —Zara 1856, 132, 255. — I. Kukuljević Sakcinski: Bibliografia hrvatska, 1. Zagreb 1860, 38–39. — P. J. Šafařík: Geschichte der südslawischen Literatur, 2. Prag 1865, 64, 146, 221, 254. — A. Lulić: Memorie della francescana provincia de’ mm. oo. del SS. Redentore in Dalmazia. Spalato 1867, 8, 20–23, 42, 54. — Š. Ljubić: Ogledalo književne poviesti jugoslavjanske, 2. Rieka 1869, 420, 463. — S. Zlatović: Franovci države Presv. Odkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji. Zagreb 1888, 254–255, 267–270, 275–276, 306, 352–353, 463, 471. — J. Matković: Bibliografija bosanskih franjevaca. Sarajevo 1896, 24. — I. Marković: Sinj i njegovo slavlje god. 1887. Spomen-knjiga. Zagreb 1898, 49–50, 56–57, 63. — P. K. Bačić: Spomen-knjiga Franjevačkoga gimnazija u Sinju. K proslavi 50. godišnjega njegova obstanka. (Sinj) 1905, 22. — T. Maretić: Jezik dalmatinskih pisaca XVIII. vijeka. Rad JAZU, 1915, 209, str. 176, 230–231; 1916, 211, str. 45. — J. Božitković: Ljetopisne bilješke. Bogoslovska smotra, 13(1925) str. 160–173, 365–371. — J. Jelenić: Bio-bibliografija franjevaca Bosne Srebreničke, 1. Zagreb 1925, 94–98. — R. Rogošić: Književni rad hrvatskih Franjevaca do XIX vijeka. Nova revija, 5(1926) 3/4, str. 418–419. — J. Jelenić: Spomenici kulturnoga rada franjevaca Bosne Srebreničke. Mostar 1927, 19, 22, 24, 164–165. — S. Petrov: Gospin radnik fra Jerolim Filipović (1686–1765). Gospa sinjska, 7(1928) 3, str. 61–62. — K. Balić: Kroz Marijin perivoj. Šibenik 1931, 14, 51–53, 55, 67. — J. Božitković: Kritički ispit popisa bosanskih vikara i provincijala (1339–1735). Beograd 1935, 3, 10, 13, 33, 36–37, 43, 130–131, 135–139, 144–145. — A. Crnica: Naša Gospa od Zdravlja i njezina slava. Šibenik 1939, 85–87, 105–106, 118–122, 207, 215, 223–225, 229, 236, 309, 316, 322, 337–339, 359–363, 383. — S. Ježić: Hrvatska književnost od početka do danas. Zagreb 1944, 168. — M. S. Filipović: Rama u Bosni. Srpski etnografski zbornik (Beograd), 1955, 69, str. 32, 78. — M. Kosor: Zaboravljeni trojezični rječnici Josipa Jurina. Rad JAZU, 1955, 303, str. 121–122. — M. Kombol: Povijest hrvatske književnosti do narodnog preporoda. Zagreb 19612, 347, 349, 436. — K. Jurišić: O. fra Jeronim Filipović (u: Sinjska spomenica 1715–1965. Sinj 1965, 257–277). — D. Mandić: Franjevačka Bosna. Razvoj i Uprava Bosanske Vikarije 1340–1735. Rim 1968, 218, 223. — D. Ignjatović: Jezik štampanih dela Jerolima Filipovića franjevačkog pisca XVIII veka. Beograd 1974, 19–30. — K. Kosor: Fra Jeronim Filipović kao kritičar vjere i morala svojih suvremenika. Kačić, 6(1974) str. 123–140. — J. A. Soldo: Franjevačka provincija Presv. Otkupitelja Split (u: Franjo među Hrvatima. Zagreb 1976, 154). — F. E. Hoško: Dvije osječke visoke škole u 18. stoljeću. Kačić, 10(1978) str. 129. — K. Kosor: Prilozi o trojici franjevačkih pisaca iz južne Hrvatske. Ibid., str. 255–258. — B. Benić: Ljetopis sutješkog samostana. Sarajevo 1979, 57, 78, 84, 167–168. — J. Brkan: Školovanje svećenika redovničkih kandidata provincije Presvetog Otkupitelja u XVIII stoljeću. Kačić, 16(1984) str. 17. — D. Moro: Značenje i djelotvornost vjere u djelu fra Jeronima Filipovića. Ibid., str. 127–135. — Postanak i djelovanje Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. Ibid., 17–20(1985–88). — H. G. Jurišić: Fra Jeronim Filipović, osobit apostol Marijina štovanja (oko 1690–1765) (u: Zbornik radova hrvatske sekcije IX mariološkog kongresa na Malti 1983. godine. Zagreb 1988, 100–107). — J. A. Soldo: Seoba Ramljaka u Sinjsku krajinu. Nova et vetera, 38(1988) 1/2, str. 32. — P. Bezina: Srednje školstvo u Franjevačkoj provinciji Presv. Otkupitelja. Split 1989, 53. — Franjevačka visoka bogoslovija u Makarskoj. 250. obljetnica osnivanja i rada 1736–1986. Makarska 1989. — J. Jelenić: Kultura i bosanski franjevci, 1. Sarajevo 19902, 140, 227, 239, 242. — A. S. Kovačić: Biobibliografija franjevaca Bosne Srebrene. Sarajevo 1991, 11–12, 126–129, 207. — P. Bezina: Novicijat Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja (1735–1993). Split 1993, 205. — Isti: Rukopisna baština franjevaca Provincije Presvetoga Otkupitelja. Zagreb 1993, 122–125, 177, 227, 243. — V. Kapitanović: Rukopisna knjižna baština Franjevačke visoke bogoslovije u Makarskoj. Makarska 1993, 260. — I. Stražemanac: Povijest franjevačke provincije Bosne Srebrene. Zagreb 1993, 159, 182–187, 374–375. — P. Bezina: Kulturni djelatnici Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja u 18. i 19. stoljeću. Zagreb 1994. — J. A. Soldo: Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću, 2. Sinj 1997.
 
Pejo Ćošković (1998)