FILIPOVIĆ, Rudolf
traži dalje ...FILIPOVIĆ, Rudolf, anglist (Zlatar, 15. IX. 1916). Maturirao 1936. u Srijemskoj Mitrovici. Diplomirao 1940. engleski jezik i književnost te francuski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. God. 1945. imenovan asistentom na istom fakultetu. Šk. god. 1945/46. proveo na Sveučilištu u Sheffieldu na postdiplomskom studiju lingvistike i dijalektologije te na Sveučilištu u Londonu na studiju fonetike. Doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1948. radom Odjeci engleske književnosti u Hrvatskoj u 19. stoljeću. God. 1950. izabran za docenta te utemeljuje katedru za engleski jezik pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1957. izabran za izvanrednog, a 1961. za redovitog profesora pri Odsjeku za anglistiku. Proučavao englesko-hrvatske književne, kulturne i jezične veze te na tom polju pokrenuo mnoge projekte i položio metodološke temelje za jezična i kulturološka istraživanja. Sintezu svojih kulturno-povijesnih istraživanja objavio 1972. u knjizi Englesko-hrvatske književne veze. Težište je njegova znanstvenog, nastavnog i organizacijskog djelovanja na području jezika, posebno jezičnih dodira engleskog i hrvatskog jezika. Kao osnivač i dugogodišnji voditelj katedre za engleski jezik odredio je razvojni smjer jezičnih anglističkih studija u Hrvatskoj i odgojio generacije studenata. Taj se smjer zrcali već u njegovim prvim knjigama, kao što su Gramatika engleskog jezika (1951), s vrlo originalnim zapažanjima o sintaktičko-semantičkim odnosima pojedinih pojava u engleskom i hrvatskom jeziku, zatim Engleski izgovor (1954), gdje je sustavno obradio korelacije engleskih i hrvatskih glasova (s jasnim metodičkim implikacijama za usvajanje ispravnoga engleskog izgovora govornika hrvatskog jezika), te Englesko-hrvatski rječnik (1955), u kome je F. bio glavni organizator i urednik, ali i suautor (uz B. Grgića, K. Kunc, V. Mosković, V. Ratnika, L. Spalatina, R. Šovaryja, B. Tomljenović i M. Urbanyja), i koji do danas ostaje temeljnim rječnikom engleskog jezika na hrvatskom govornom području. Sustavnim bavljenjem jezičnim dodirima u okviru kontaktne lingvistike započeo je vrlo rano, pa je već 1960. objavio knjigu The Phonemic Analysis of English Loan-Words in Croatian, a 1971. Kontakte jezika u teoriji i praksi. Kao međunarodno priznati vodeći stručnjak na tom području objavio je niz članaka u domaćim i stranim časopisima i uveo nekoliko novih pojmova (transfonemizacija, transmorfemizacija, primarna i sekundarna adaptacija i dr.), a 1986. objavio temeljno teoretsko djelo Teorija jezika u kontaktu i 1990. njegovu razradu Anglicizmi u hrvatskom ili srpskom jeziku: porijeklo – razvoj – značenje, s prvim rječnikom anglicizama u Hrvatskoj. Kao voditelj velikoga europskog projekta u kome se njegovom originalnom metodologijom proučava engleski element u dvadesetak europskih jezika, uredio je dvije knjige pod naslovom The English Element in European Languages (1982, 1991). Proučavajući odnose među jezicima pokrenuo je 1968. veliki projekt Kontrastivna analiza engleskog i hrvatskog jezika kao dio međunarodnog projekta u više europskih zemalja i u SAD, u okviru kojega je objavio mnogobrojne članke te uredio cijelu biblioteku rasprava i studija, kao i opsežno sumarno djelo Chapters in Serbo-Croatian – English Contrastive Grammar (1985), s uvodnom studijom Theoretical and Methodological Considerations. Dok je taj projekt proučavao engleski prema hrvatskom jeziku, obratni kontrastivni projekt (tzv. Zagrebački projekt) koji proučava hrvatski prema engleskom jeziku još je u tijeku i do sada je pod njegovim uredništvom objavljeno više svezaka rasprava i studija. Nastavljajući radom na kontaktnoj i kontrastivnoj lingvistici pol. 1980-ih proučava hrvatske dijalekte u SAD. Snimanjem na terenu i intervjuima s hrvatskim govornicima prikupio je bogatu građu na temelju koje izvodi zaključke o odnosu hrvatskih dijalekata prema engleskom jeziku i o njihovu sociolingvističkom položaju te o jezičnim pojavama koje nastaju u takvoj situaciji i načinu njihova valjana interpretiranja. God. 1962. pokrenuo je časopis Suvremena lingvistika i uredio prva četiri broja, potom bio jedan od suurednika. Bio je urednik Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia, zatim Stranih jezika, Filologije, te član uredništva više časopisa u inozemstvu. Bio urednik ili suurednik više zbornika i rasprava: Active Methods and Modern Aids in Teaching Foreign Languages (London 1972), Dubrovnik’s Relations with England (Zagreb 1977), Folia linguistica (Berlin 1988, 22/1–2), Languages in Contact (Zagreb 1990), Teorija valentnosti i rječnik valentnosti hrvatskih glagola (Zagreb 1993) i dr. Član je Zagrebačkoga lingvističkog kruga Hrvatskoga filološkog društva (predsjednik 1961), Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku, International Phonetic Association (član Izvršnoga odbora), Linguistic Society of Great Britain, Linguistic Society of America, Societas linguistica europaea (potpredsjednik 1974. i predsjednik 1975), European Association for Lexicography (EUROLEX), Fédération internationale des professeurs de languages vivantes (potpredsjednik 1965. i predsjednik 1968, sada počasni predsjednik), Academia europaea u Londonu i dr. Od 1973. izvanredni, od 1979. redoviti član HAZU. Dugogodišnji je direktor Instituta (poslije Zavoda) za lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu (1963) te voditelj Zavoda za lingvistička istraživanja HAZU od njegova osnutka 1983. Primio Nagradu »Božidar Adžija« 1973, Republičku nagradu za životno djelo 1982, Nagradu za životno djelo »Davorin Trstenjak« 1990.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.
FILIPOVIĆ, Rudolf. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 26.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/6037>.