FINKA, Božidar

traži dalje ...

FINKA, Božidar, dijalektolog i leksikograf (Sali na Dugom otoku, 19. XII. 1925). Gimnaziju polazio u Šibeniku, Krku, Zadru i Splitu, gdje je maturirao 1947. U Zagrebu pri Filozofskom fakultetu diplomirao slavistiku 1952. te doktorirao 1960. tezom Dugootočki čakavski govori. Kratko bio gimnazijski profesor u Pazinu, a od 1953. zaposlen u Institutu za jezik u Zagrebu, gdje je 1960. izabran za znanstvenog suradnika, 1966. za višega znanstvenog suradnika, a 1971. za znanstvenog savjetnika. — Bavi se nekolikim filološkim područjima: dijalektologijom i onomastikom, poviješću jezika, leksikografijom te problemima standardnoga jezika. Osobit prinos dao hrvatskoj dijalektologiji istraživanjima na terenu i modernom interpretacijom izvorne jezične građe i to ne samo čakavske nego jednako kajkavske i štokavske. Osvijetlio je mnoge probleme, upozorujući na odnose sinkronije i dijakronije, stilistike i sintakse, semantike i tvorbe, fonetike i fonologije, fonologije i morfofonologije, zatim na dijalekatsko-standardnojezične odnose, na odnose međudijalekatskih veza i prožimanja te međujezične interferencije (hrvatsko-romanski jezični odnosi). U radu Dugootočki čakavski govori uvodi u razmatranje dijalekatsku stilistiku kao novinu po pristupu, metodi, poznavanju suvremene dijalektologije i po interpretativnim rezultatima. Autor je više studija o čakavskom narječju: Govor otoka Žirja (s A. Šojatom), Naputak za ispitivanje i obrađivanje čakavskih govora, Rad na proučavanju govora u Brinju i okolici (sa S. Pavešićem), Stilistika u dijalektologiji, Slavische Akzentuation, Der čakavische Dialekt der serbo-kroatischen Sprache, Upotreba nepromjenjivih riječi u čakavskim govorima na Dugom otoku i dr. Kao rezultat svestrana uvida u problematiku čakavskoga narječja nastala je sinteza Čakavsko narječje (1971). Također istraživao manje poznate rubne čakavske govore i njihove osobitosti (dijalekatske interferencije čakavsko-kajkavsko-štokavske na ličko-goranskom i kordunskom području, čakavsko-štokavske doticaje u sjevernoj Dalmaciji), potom štokavske ekavsko-neekavske odnose u okolici Vinkovaca (s A. Šojatom) i dr. Istražujući specifične kajkavske govore u Gorskom kotaru, napose proučavao dotad malo poznate hrvatsko-slovenske jezične dodire i odnose. Njegovi prilozi o štokavskim govorima sadržavaju čvrsto utemeljenu naglasnu problematiku kao jedno od glavnih mjerila u njihovu usustavljivanju. Surađivao na izradbi kvestionara za Hrvatsko-srpski dijalektološki atlas, Općeslavenski lingvistički atlas i Bosansko-hercegovački dijalektološki atlas. Suautor je i jedan od urednika dijalektološkog djela Fonološki opisi srpskohrvatskih/hrvatskosrpskih, slovenačkih i makedonskih govora (Sarajevo 1981). Kao onomastičar F. je zapažen po radovima o obalnoj toponimiji u sjevernoj zadarskoj regiji, o toponimiji zadarskog otočja, o imenima u nekim starim rukopisima te posebno po teorijskom radu O leksičkim problemima u toponomastici. Znatan je i njegov prilog hrvatskoj leksikografiji. Urednik je povijesnog Rječnika hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika (1984–95. izišlo 7 svezaka), za koji je izradio koncepciju, napisao prilog o povijesti kajkavske leksikografije i sastavio upute za obrađivanje. Sa suradnicima je organizirao i u Hrvatskoj vodio rad na gradišćanskohrvatskim rječnicima pod nazivom Deutsch-burgenländischkroatisch-kroatisches Wörterbuch/Nimško-gradišćanskohrvatsko-hrvatski rječnik (Eisenstadt—Zagreb 1982) i Gradišćanskohrvatsko-hrvatsko-nimški rječnik/Burgenländischkroatisch-kroatisch-deutsches Wörterbuch (Zagreb—Eisenstadt 1991). Surađivao je na izradbi Rječnika hrvatskoga ili srpskoga jezika JAZU te bio jedan od urednika Rječnika hrvatskosrpskoga/srpskohrvatskoga književnog jezika u izdanju Matice hrvatske i Matice srpske. Bio je suradnik pri izradbi Hraste–Šimunovićeva Čakavisch-deutsches Lexikon, 1–3 (Köln—Wien 1979, 1981, 1983), Matešićeva Frazeološkog rječnika hrvatskoga ili srpskog jezika (Zagreb 1982) te Svensk-kroatiskt lexikon/Švedsko-hrvatskog rječnika (Stockholm 1985). Trajno zaokupljen pitanjima hrvatskoga književnog jezika, pisao o jezičnoj normi i normiranju, leksičkim hrvatsko-srpskim razlikama, akcenatsko-kvantitativnim dvojbama, leksičko-semantičkim temama, nazivlju i dr. Poseban prinos književnom jeziku jest Finkin rad na ribarskom nazivlju, u kojem je zahvatio problematiku hrvatskih naziva za morske ribe i faunu, odabirući i preporučujući od mnogobrojnih inačica standardni naziv. Jedan je od suautora Hrvatskoga pravopisa iz 1971 (uz S. Babića i M. Moguša), priručnika koji je znatno pridonio hrvatskom jezičnom osamostaljivanju nakon Deklaracije o položaju i nazivu hrvatskoga književnog jezika iz 1967. U Vjesniku je 1976–77. vodio rubriku Jezične dileme. Uredio zbornik Gradišćanski Hrvati 1533–1983 (Zagreb 1984). Među pokretačima je Zagrebačkoga lingvističkog kruga Hrvatskoga filološkog društva. Bio je suurednik Jezika (1966–86), Filologije (1978–96) i Suvremene lingvistike (1972–85), urednik Hrvatskoga dijalektološkog zbornika (1973–95) te urednik (1973–93) i glavni urednik (1983–87) Rasprava Zavoda za jezik. Redoviti je član HAZU (prije JAZU) od 1989. God. 1977. primio Nagradu »Božidar Adžija« za znanstveni rad i 1995. Državnu nagradu za životno djelo.

DJELA: Der čakavische Dialekt der serbokroatischen Sprache. Veröffentlichungen des Seminars für Slavistik (Bochum), 1968, 2, str. 1–89. — Rad na proučavanju čakavskih govora u Brinju i okolici (suautor S. Pavešić). Rasprave Instituta za jezik JAZU, 1968, 1, str. 5–44. — Govor otoka Žirja (suautor A. Šojat). Ibid., str. 121–220. — Čakavsko narječje. Čakavska rič, 1(1971) 1, str. 11–71. — Hrvatski pravopis (suautori S. Babić i M. Moguš). Zagreb 1971 (4 izd. do 1996). — Karlovački govor (suautor A. Šojat). Hrvatski dijalektološki zbornik, 3(1973) str. 77–150. — Naputak za ispitivanje i obrađivanje čakavskih govora. Ibid., str. 5–76. — Hrvatski ekavski govori jugozapadno od Vinkovaca (suautor A. Šojat). Radovi centra za znanstveni rad JAZU u Vinkovcima, 3(1975) str. 5–131. — Dugootočki čakavski govori. Hrvatski dijalektološki zbornik, 4(1977) str. 7–178. — Potpuniji popis radova do 1985. vidi u: Rasprave Zavoda za jezik, 10–11(1984–85) str. 11–25, a do 1995. u: Filologija, 24–25(1995) str. 15–33.

Petar Šimunović (1998)

LIT.: M. Moguš: Časopis o čakavštini. Uz 1. svezak »Čakavske riči«. Filologija, 7(1973) str. 266–267. — Z. Wagner: Čakavština u zadnjih petnaest godina. Čakavska rič, 3(1973) 1, str. 39–70. — M. Lončarić: Božidar Finka-Antun Šojat, Karlovački govor. Suvremena lingvistika, (1974) 10, str. 33–34. — A. Šojat: Objavljen kvestionar za čakavsko narječje. Božidar Finka, Naputak za ispitivanje i obrađivanje čakavskih govora. Ibid., (1974) 9, str. 38–39. — V. Putanec: Božidar Finka–Antun Šojat, Hrvatski ekavski govori jugozapadno od Vinkovaca. Ibid., (1976) 13–14, str. 85. — S. Babić (S. B.): Nagrađen urednik Jezika. Jezik, 14(1976–77) 5, str. 159. — A. Franić: I znanost i nauka. Vjesnik, 38(1977) 18. I, str. 13. — Isti: Još jednom: i znanost i nauka. Ibid., 8. II, str. 13. — Božidar Finka. Ljetopis JAZU, 1979, 79, str. 507–512. — Božidar Finka. Ibid., 1979, 81, str. 251–254. — J. Lisac: O dugootočkim čakavskim govorima. Slobodna Dalmacija, 37(1979) 7. IV, str. 7. — D. Kalogjera: Zagrebački lingvistički krug. Spomenica Hrvatskoga filološkog društva 1950–1980. Zagreb 1980, 31–50. — J. Lisac: Gorski kotar u svjetlu najnovijih istraživanja. Dometi, 15(1982) 8/9, str. 126–134. — S. Zajceva: Dijalekatski rečnici kao baza za savremena lingvistička istraživanja. Leksikografija i leksikologija. Beograd—Novi Sad 1982, 69–76. — P. Šimunović: Božidar Finka – o 60. godišnjici života i 30. godišnjici znanstvenoga rada. Rasprave Zavoda za jezik, 10–11(1984–85) str. 5–10. — Uredništvo: Jedan urednik manje. Jezik, 34(1985–86) 1, str. 31–32. — V. Vinja: Jadranska fauna. Etimologija i struktura naziva, 1–2. Split 1986. — M. Stojević: Čakavsko pjesništvo XX. stoljeća. Antologija. Rijeka 1987. — (Božidar Finka). Vijesti JAZU, 9(1988) 21, str. 8. — Ljetopis JAZU, 1989, 92, str. 387–390. — A. Šojat: O Hrvatskom pravopisu Stjepana Babića, Božidara Finke i Milana Moguša. Jezik, 38(1990–91) 3, str. 87–92. — J. Lisac: Životopisni podaci. Zadarska revija, 40(1991) 6, str. 179–181. — Taj hrvatski. Zagreb 1992. — J. Lisac: »Gradišćanskohrvatski rječnik«. Kolo, 2(1992) 2/3, str. 298–300. — P. Šimunović: Božidar Finka, O 70. obljetnici života i 40 obljetnici znanstvenoga rada. Filologija, 24–25(1995) str. 9–13.

Josip Lisac (1998)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

FINKA, Božidar. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 26.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/6067>.