Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

FISCHER, Caspar (Kaspar), graditelj orgulja (Apatin, prije 7. XII. 1772 — Apatin, 23. II. 1829). Potomak doseljenika iz Njemačke. Drži se da mu je učitelj mogao biti majstor J. Roth iz Bonyháda ili W. Cservenka iz Baje. Orguljarsku je radionicu vodio u Apatinu, a gradio je orgulje u crkvama u Slavoniji, Mađarskoj i Vojvodini. Stekao je ugled vrsnog orguljara o čijim se instrumentima, u onodobnim zapisima, govori s najvećim pohvalama. Sa sigurnošću je utvrđeno da je izgradio orgulje u Apatinu (1798, sa 16 registara), u Osijeku u župnoj crkvi sv. Petra i Pavla (1804, sa 13 registara) koje su preseljene u franjevački samostan u Tolisi i donedavno sačuvane, zatim u Valpovu u župnoj crkvi Bl. Djevice Marije (1805, sa 13 registara) te u crkvama u Petrijevcima (1807), Sivcu (1811), Čelarevu (1813) i Odžacima (1822). Svoje posljednje djelo, velebne orgulje za crkvu sv. Mihovila u osječkoj Tvrđi (sa 20 registara) započeo je, prema ugovoru, 1828, ali je umro pri završetku gradnje. U svom načinu polazi od kasnobarokne tradicije prema klasicizmu te gradi orgulje visokoga zanatsko-tehničkog umijeća, plemenita zvukovnog sklada. Odgojio je više vrsnih orguljara od kojih su u nas djelovali Andrija Fabing u Osijeku te P. Pumpp i Antun Werle u Zagrebu. Casparov sin i učenik Ivan (1810 — ?), vodio je nakon očeve smrti radionicu. Završio je očeve orgulje u crkvi sv. Mihovila 1830, a drugi njegovi instrumenti u Hrvatskoj nisu poznati. U njega su orguljarski zanat izučili Lorenz Fabing te Ivan i Vendelin Pumpp.

LIT.: N. N.: Valpovačke orgulje. Sv. Cecilija, 35(1941) 3/4 (korice). — S. Grubišić: Grad Osijek. Osijek 1942(?). — K. Szigeti: Régi magyar orgonák — Szeged. Budapest 1982, 171–175. — L. Šaban: Starije orgulje Osijeka i njihovi graditelji. Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, 1983, 49, str. 631–651. — J. Meder i N. Vranić: Orgulje u Hrvatskoj. Zagreb 1992.
 
Ivona Ajanović-Malinar (1998)