FOGLAR, Zlatko

FOGLAR, Zlatko, pjevač, bariton (Tuzla, 5. X. 1935). Pjevanje učio u Zagrebu u M. Lunzera na Muzičkoj školi »Vatroslav Lisinski« te privatno u Z. Šira; usavršavao se u Mozarteumu u Salzburgu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je hrvatski jezik i književnost. Prvi put nastupio na opernoj pozornici 1958. u Salzburgu epizodnom ulogom Flamanskog poslanika u operi Don Carlos (G. Verdi) pod ravnanjem H. von Karajana. Solističku karijeru započeo 1961. kreacijom Figara (G. Rossini, Seviljski brijač) u HNK u Osijeku te je 1961–68. angažiran u osječkoj Operi. Potom prelazi u slobodne umjetnike nastupajući najčešće u opernim predstavama splitskoga HNK, Narodnoga kazališta »Ivan Zajc« u Rijeci i Narodnog pozorišta u Sarajevu. Od 1976. solist je opere HNK u Zagrebu. U svojoj dugogodišnjoj karijeri ostvario je više od pedeset uloga, od epizodnih do glavnih i naslovnih, u operi, musicalu i opereti. Svojim je ugodnim i nosivim glasom lirskog baritona, odnjegovanom glazbenošću, urođenim scenskim temperamentom, ležernom glumom, smislom za stilske kontraste i posebno uvjerljivom komikom ostvario sugestivne i cjelovite likove među kojima se poglavito ističe njegov Papageno (W. A. Mozart, Čarobna frula), oblikovan s neodoljivom duhovitošću i ljupkošću, zatim Belcore (G. Donizetti, Ljubavni napitak), grof Almaviva i Don Giovanni (Mozart, Figarov pir i Don Giovanni), Rigoletto, grof Luna i Renato (G. Verdi, Rigoletto, Trubadur i Krabuljni ples), knez Jelecki (P. I. Čajkovski, Pikova dama), Don Ferdinand i Metvejev (S. S. Prokofjev, Vjenčanje u samostanu i Rat i mir), Macheath (J. Gay – J. C. Pepusch, Prosjačka opera), Gaspar (G. Donizetti, Rita) kojega je tumačio tristo puta, Dr. Falke (J. Strauss, Šišmiš) te mlinar Sima (J. Gotovac, Ero s onoga svijeta), Vlaho (I. Brkanović, Ekvinocij) i prirodan, gospodstven, široko i plemenito raspjevan Nikola Šubić Zrinjski (I. Zajc) kojega je tumačio preko stotinu puta. Nastupao je često i u komornom repertoaru osječke Opere (Annale) interpretirajući likove u opernim djelima poglavito suvremenih autora, hrvatskih i stranih, posebice Negromanta u Tripčetu i Leona u Teni (obje R. Savin), Pintorovića u Hasan-aginici (M. Miletić), Inspicijenta-Rigoletta u Požaru u operi (B. Papandopulo), Edwarda Sternea u operi Napoleon dolazi (R. R. Bennett), Odiseja u Penelopi (R. Liebermann), Bena u Telefonu (G. C. Menotti), Čubukova u Prosidbi (L. Chailly), Tarkvinija u Lukreciji (O. Respighi), Billa u Mahagonnyju (B. Brecht – K. Weill), Kuratora u Revizoru (W. Egk) itd.