FON, Josip

FON, Josip, kirurg, športski djelatnik i kolekcionar (Studenice kraj Rogaške Slatine, 8. X. 1846 — Zagreb, 7. VI. 1899). Gimnaziju je pohađao u Celju, a medicinu studirao u Grazu. Po završetku studija neko je vrijeme sekundarni liječnik u gradačkoj kirurškoj klinici, a 1871. preuzima vodstvo eksternog odjela Bolnice milosrdne braće u Zagrebu. Razvio je svestran kirurški rad, tako da je ta bolnica stekla znatan ugled i izvan granica Hrvatske. Zbog višegodišnjih razmirica s bolničkom upravom 1889. napušta bolnicu i postaje županijskim fizikom i zdravstvenim izvjestiteljem Županije zagrebačke. Začetnik je moderne kirurgije u Hrvatskoj. Uveo je antisepsu samo nekoliko godina nakon Listerova priopćenja, 1878. izveo prvu laparotomiju u nas, a također je prenio i druga postignuća europske kirurgije kao artrotomiju, ovariotomiju, enterorafiju, totalnu strumektomiju, ekstirpaciju uterusa, splenektomiju, gastrostomiju (Liječnički vjesnik, 1877–83). Raspolagao je velikom kirurškom tehnikom, bio je savjestan kirurg, poduzetna duha i samosvjestan. U Zboru liječnika Hrvatske aktivno je radio na organizacijskim pitanjima. Zajedno s L. Rakovcem izradio je poslovnik i kućni red (1874), predložio je da se izrade pravila zaklade za podupiranje ostarjelih i bolesnih članova Zbora te udovica i siročadi umrlih članova (1875). God. 1879/80. obavlja dužnost tajnika i poslije odbornika Zbora, a 1880. i 1883. suurednik je Liječničkog vjesnika. Također je od 1875. bio redoviti član Zemaljskoga zdravstvenog vijeća, u kojem je posebice istupao protiv nadriliječništva. — Bio je svestran športaš i športski djelatnik. Jedan je od utemeljitelja organizacije Hrvatski sokol (1874), vrstan vježbač i prednjak, podstarješina (od 1874) i starješina (1877–89). Predložio je održavanje javnih sokolskih vježbi, a najzaslužniji je za gradnju doma Hrvatskog sokola (1883). Zauzimao se za prisnije veze između hrvatske i slovenske sokolske organizacije kao protutežu njemačkim gimnastičkim društvima Turnverein u Austro-Ugarskoj Monarhiji. God. 1889. izabran je za doživotnoga začasnog predsjednika Hrvatskog sokola, a po njemu je nazvana zagrebačka sokolska župa. Bio je jedan od osnivatelja i vrlo aktivan član Prvoga hrvatskog sklizalačkog društva (1877), jedan od pionira planinarstva u Hrvatskoj te tajnik Društva za obranu lova u Hrvatskoj i Slavoniji (osn. 1882). Bio je i kolekcionar. Skupljao je predmete od porculana, stakla i kamenine te oružje. God. 1890. njegovu zbirku keramike otkupio je MUO, a zbirku oružja Arheološko-historijski muzej.