FORETIĆ, Sergije

FORETIĆ, Sergije, pjevač, tenor (Korčula, 28. X. 1909). Učio najprije glasovir od 1920. u Muzičkoj školi u Splitu, ali je zbog ozljede ruke potom učio pjevanje u Cvijete Cindro, J. Hatzea i I. Tijardovića. Usavršavao se u C. Solarija. Operni je solist 1934–41. u Splitskom kazalištu gdje, uz ostalo, pjeva Alfreda u Verdijevoj Traviati. God. 1943. odlazi u partizane, potom zarobljen i odveden u Sarajevo; 1945–50. solist je Opere sarajevskoga Narodnog pozorišta, 1950–54. Opere HNK u Osijeku. Ponovno je u Sarajevu 1954–55. zatim 1955–61. u osječkoj Operi, gdje je korepetitor i voditelj Opernog studija. Nastupao kao koncertni pjevač izvodeći pretežito vokalnu liriku domaćih skladatelja. Usporedo bio zborovođom KUD »Prosvjeta« (1951–54. i 1955–60) i HPD »Lipa« (1958–59, 1964) u Osijeku, zbora Gimnazije u Zadru (1961–63), zbora Medicinske škole u Zagrebu (1966–69) te »Preporoda« (od 1966) u Dugom Selu s kojim izvodi i operne scene. Djelovao kao pedagog u osječkoj Muzičkoj školi »Franjo Kuhač« (1955–60), u Zadru pri Muzičkoj školi »Blagoje Bersa« (1961–63), a poučavao i privatno. Bio je članom zbora RTV Zagreb (1963–69). Snažnim glasom dramskog tenora, sigurnih visina, ostvario je četrdesetak opernih i operetnih uloga. Najuspješnije su mu kreacije Don Joséa (Bizet, Carmen), Cavaradossija (Puccini, Tosca), Radamesa, Manrica i Otella (Verdi, Aida, Trubadur i Otello), Turiddua (Mascagni, Cavalleria rusticana), Cania (Leoncavallo, Pagliacci), Vašeka (Smetana, Prodana nevjesta), Iva (I. Brkanović, Ekvinocij), Juranića i Sokolovića (Zajc, Nikola Šubić Zrinjski) i Miće (Gotovac, Ero s onoga svijeta) kojega je tumačio više od stotinu puta. Istaknuo se u glavnim ulogama Tijardovićevih opereta te kao Trenk u Barunu Trenku (S. Albini). Među njegovim mnogobrojnim učenicima opernu su karijeru postigli Vladimir Pavlović, Ljiljana Tudaković, Gita Šerman-Kopljar, Berto Matešić i Aida Vidović.