FOTEZ, Marko

traži dalje ...

FOTEZ, Marko, redatelj, kazališni povjesničar, pisac i prevoditelj (Zagreb, 31. I. 1915 — Beograd, 3. XII. 1976). U Zagrebu je maturirao na Državnoj I. realnoj gimnaziji te studirao na Filozofskom fakultetu povijest hrvatske književnosti, hrvatski jezik i staroslavenski, hrvatsku povijest, češki i njemački jezik. Diplomirao je 1939, a doktorirao 1942. tezom o kazališnom reformatoru i književniku S. Miletiću. Tijekom studija bio je statist i epizodist u HNK te pomoćnik u kazališnom arhivu. Na njegov odnos prema kazališnoj povijesti i praksi utjecali su S. Batušić, B. Gavella, T. Strozzi. Tada se počeo baviti i publicistikom surađujući u Novostima, Jutarnjem listu, Komediji. Prvi je put režirao 1935. predstave Nadbiskupskog sjemeništa na Kaptolu (P. Petrović Pecija Čvor te F. Schwiefert Triput Margareta). Zahvaljujući seminarskom radu kod F. Fanceva, povijesno, književno i tekstološki upoznaje Držićevu komediju Dundo Maroje. Režirao ju je u zagrebačkom HNK 27. X. 1938. oslonivši se u svojoj adaptaciji na eruditni komediografski model. Izvornik je sažeo na tri čina, prilagodivši tome broj likova i dramske situacije, a intervenirao je i u Držićev jezik. Tako obrađena i prikazana Držićeva komedija postala je dijelom repertoara većine onodobnih kazališta, pobudivši zanimanje za kazališno praktično istraživanje starije hrvatske književnosti. Fotezovo književno i kazališno razmišljanje prožimale su povijest i suvremenost. Režijama i prerađivačkim zahvatima, poglavito u djela starijih hrvatskih pisaca, svjedočio je o njihovu estetskom vitalitetu, ističući ponajprije žanr i općepoznate teme. U zagrebačkom HNK postavio je Držićeva Plakira 26. V. 1943. i tekst Baron Tamburlanović nepoznatoga kajkavskog autora 24. I. 1940. Režirao je i opere (D. Cimarosa, Tajni brak; G. Rossini, Seviljski brijač). Odnos prema tradiciji hrvatskoga glumišta podrobno je pokazao u monografiji Stjepan Miletić i knjizi Theatralia, a spoznaje o europskom onodobnom kazalištu u knjizi Kazališni feljtoni. Kao ravnatelj drame u splitskom HNK 1940, u Osijeku 1941/42, kao prvi intendant zadarskoga kazališta 1945. i prvi ravnatelj hrvatske Drame u Rijeci 1948. režirao je Shakespeareovu Ukroćenu goropadnicu i Kako vam drago, Goetheova Fausta, Pirandellovu dramu Večeras improviziramo, Marulićevu Juditu, Gundulićevu Dubravku, Miletićeva Tomislava, Ogrizovićevu Hasanaginicu, Begovićevo djelo I Lela će nositi kapelin. U tim gradovima udomaćio je i Držićeva Dunda Maroja kao svoj temeljni prerađivačko-redateljski uspjeh, ali i ishodišno dramsko djelo hrvatske književne baštine. Tada je i urednik te osnivač više kazališnih listova u Splitu, Osijeku i Zadru, autor brojnih članaka u dnevnicima (Novo doba, Hrvatski list) šireći ideju da je kazalište umjetnička ali i odgojna institucija. Usporedo s redateljskom djelatnošću pisao je stihove (Pjesme lutanja), putopise (Mozaik), eseje i feljtone, a autor je i dviju drama, Ujak 1943. i Četvorka 1945, koje su izvedene u Zagrebu, Osijeku, Beogradu, Sarajevu, Pragu, Brnu i dr. Kraće je bio redatelj u Varaždinu 1948, a zatim u Beogradskom dramskom pozorištu 1948–53. Poslije prelazi u slobodnu umjetničku profesiju. I dalje prerađivačkim te redateljskim djelovanjem na Držićevim komedijama (Dundo Maroje, Plakir, Skup), odnosno na drami nepoznata autora Starac Klimoje F. poštuje žanrovske karakteristike djela, dok predstava postaje kulturološkim zrcalom razdoblja kojemu pripada. Režijama Držićeva Plakira 27. VII. 1951. i Shakespeareova Sna Ivanjske noći 18. VIII. 1954. u parku Gradac utemeljio je koncepciju festivala Dubrovačke ljetne igre i njegovih predstava na otvorenom prostoru. Također je uspostavio spoj s tradicijom hrvatskoga glumišta koju su najavili J. Bach i Strozzi. Na Lovrjencu je 6. VIII. 1952. postavio zapaženu predstavu Dubrovačkih ljetnih igara, Shakespeareova Hamleta. U razdoblju 1952–62. režirao je u Zagrebu, Splitu, Osijeku, Sarajevu, Beogradu te u Poljskoj, Nizozemskoj, Engleskoj. Putovao je Europom i Amerikom te pisao o kazališnim zbivanjima u svijetu, među prvima je upoznao hrvatsku sredinu s mjuziklom. Proučavao je i povijest hrvatske dramske književnosti. U predgovoru zbornika Komedije XVII i XVIII stoljeća (Pet stoljeća hrvatske književnosti, 20. Zagreb 1967) piše o starijoj hrvatskoj književnosti kao neodvojivu dijelu nacionalne kulture i stvaralaštva. Tim stavom F. je dokazao svoju pripadnost hrvatskoj povijesnoj i kazališnoj misli od Miletićeva vremena do suvremenosti. U praksi je to potvrdio također kao ravnatelj Drame HNK u Splitu 1967–69, gdje 11. XII. 1966. postavlja tragikomediju V. Stullija Kate Kapuralica. Posljednjih godina svoga kazališnog stvaralaštva režirao je Prikazanje života sv. Lovrinca mučenika, za koje se dugo držalo da je Hektorovićevo, što je jedno od prvih novijih uprizorenja te kazališne vrste. Od 1974. viši je znanstveni suradnik u Zavodu za književnost i teatrologiju JAZU. Tada se povremeno bavio režijom recitala poezije na Dubrovačkim ljetnim igrama, pripremao se za postavu Palmotićeve Atalante koju je zamislio pred višestoljetnim kazalištem na Hvaru. Jedan od utemeljitelja skupa Dani hvarskoga kazališta, želeći naglasiti svoje gledište da su Hvar i Dubrovnik kolijevke hrvatske književnosti. Prevodio je također drame i prozu s njemačkog, talijanskog, češkog, ruskog i engleskog jezika; uredio je više književnih i kazališnih publikacija. Njegova ostavština pohranjena je u Zavodu za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU, a dijelom u Arhivu Dubrovačkog festivala.

DJELA: Sadržaji opera, 238 libreta najvažnijih domaćih i stranih opera (suautor D. Sikirica). Zagreb 1938. — Pjesme lutanja. Zagreb 1942. — Kazališni feljtoni. Zagreb 1943. — Sadržaji opera. 260 sadržaja najpoznatijih domaćih i stranih opera, opereta i baleta. Zagreb 1943. — Stjepan Miletić – književna studija. Zagreb 1943. — Mozaik. Zagreb 1944. — Theatralia. Zagreb 1944. — Putovanje s Dundom Marojem. Dubrovnik 1974. — Kazališna hodočašća. Zagreb 1981. — Eseji i feljtoni. Hrvatske teme. Split 1982. — Srećko Diana, Dinko Štambuk, Marko Fotez. Izabrana djela. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 142. Zagreb 1983.
 
LIT.: *: Jedna vrijedna i potrebna edicija (Sadržaji opera). Komedija, 5(1938) 33, str. 6–7. — J. Horvat (j. h.): Dundo Maroje. Jutarnji list, 27(1938) 29. X, str. 10. — V. Kovačić: Dundo Maroje. Hrvatski dnevnik, 3(1938) 20. X, str. 10. — V. Kuprešanin: Veliki uspjeh stare dubrovačke komedije – Dundo Maroje. Novosti, 32(1938) 29. X, str. 11. — R. Marinković (R. M.): Naš Molière – Držić-Fotez, Dundo Maroje. Nova riječ, 3(1938) 100, str. 12–13. — N. Fedorov (N. F.): Iz povijesti hrvatskog kazališta. Marko Fotez, Stjepan Miletić. Hrvatski narod, 5(1943) 11. III, str. 2. — M. Katić (M. K.): Marko Fotez i njegov kazališni rad. Nova Hrvatska, 3(1943) 1. IX, str. 7. — V. Kovačić: Ujak. Ibid., 23. XI, str. 7. — T. Čubelić: Prirediti i preraditi. Hrvatska revija, 17(1944) 9, str. 510–512. — S. Gašparović (S. G.): Marko Fotez, Stjepan Miletić. Prosvjetni život, 3(1944) 22/23, str. 89–90. — I. Kljajo: Putopisi Marka Foteza. Hrvatska misao, 2(1944) 10, str. 308–309. — B. Livadić: Marko Fotez, Ujak. Hrvatska revija, 17(1944) 1, str. 51. — M. G. Hanžeković: Marko Fotez, Theatralia. Gospodarstvo, 5(1945) 52, str. 5. — Isti: Četvorka (Igra u 3 čina). Ibid., 53, str. 6. — -Id.: Četvorka (Igra u tri čina). Hrvatski narod, 7(1945) 6. III, str. 2. — O. Božičković: Još jednom o novoj preradi Marina Držića u Beogradskom dramskom pozorištu. Politika (Beograd), 49(1952) 13. XII, str. 4. — F. Čale: Tirena i Novela od Stanca. Dubrovački vjesnik, 4(1953) 147, str. 2. — S. Šimić: Ovaj put o putopisu. Uz knjigu »Hrvatski putopisci XIX. i XX. stoljeća«. Narodni list, 12(1956) 5. II, str. 5. — N. Kolumbić: Držićev »Skup« u Fotezovoj preradi. Glas Zadra, 9(1958) 361, str. 5. — S. Selenić: Celovečernji angažman Marina Držića. Borba, 30(1965) 16. III, str. 8. — F. Baras: »Na dnu« starog Dubrovnika. Praizvedba komedije »Kate Kapuralica« Vlahe Stullija u Splitskom kazalištu. Slobodna Dalmacija, 24(1966) 17. XII, str. 5. — A. Muradbegović: Da li prikazivati original ili preradbu Držićevih komedija? Dubrovnik, 10(1967) 3, str. 154–160. — D. Vukov-Colić: Dr Marko Fotez, Budućnost nije u isključivostima nego u suradnji. Vjesnik, 30(1969) 9. IX, str. 7. — M. Konjevod: Dundo Maroje kao mjuzikl. Ibid., 33(1972) 7. II, str. 6. — S. Batušić: Prvi koraci Marka Foteza na pozornici. Pozorište, 15(1973) 1/2, str. 153–157. — *: Bibliografija režija Marka Foteza. Ibid., str. 157–174. — J. Brkić: Prvo Fotezovo putovanje. Oko, 3(1975) 78, str. 11. — S. M. Franić: Ecce Homo, Ecce Thalia! Izraz, 19(1975) XXXVII/6, str. 804–813. — Š. Jurišić: Marin Držić naš suvremenik. Pozorište (Novi Sad), 42(1975) 6, str. 3. — M. Š.: Režiser koji je »otkrio« Dunda Maroja. Vjesnik, 36(1975) 1. II, str. 9. — S. Šnajder: Držić i entuzijazam. M. Fotez, Putovanja s Dundom Marojem. Prolog, 7(1975) 25, str. 118–120. — N. Batušić: Život za kazalište. Dubrovnik, 19(22)(1976) 6, str. 85–88. — B. Buljan: Dr Fotez i splitska scena. Slobodna Dalmacija, 34(1976) 11. XII, str. 7. — D. Foretić (D. F.): In memoriam Marko Fotez. Vjesnik, 37(1976) 5. XII, str. 13. — Isti: Neumoran istraživač dramskih izvora. Ibid., 7. XII, str. 13. — M. Grgičević (M. G.): Marko Fotez. Večernji list, 20(1976) 6. XII, str. 9. — J. Lešić: Opsjednutost teatrom. Oslobođenje, 33(1976) 6. XII, str. 7. — S. P. Novak: Fotez i baština. Prolog, 8(1976) 29/30, str. 3–9. — J. Puljizević: Dr Marko Fotez – život prepun teatra. Oko, 1976, 124, str. 20. — V. Bazala: Sjećanje na dra Marka Foteza. Pozorište, 19(1977) 3/4, str. 213–221. — D. Ivanišević: Riječ u spomen Marku Fotezu. Scena (Novi Sad), 13(1977) 1, str. 20–21. — F. Čale: Fotez i Dubrovnik (u: Na mostu Talija. Zagreb 1979, 57–67). — M. Matković: Marko Fotez, 1915–1976. Ljetopis JAZU, 1979, 80, str. 203–205. — Ž. Stublija: Zapisi u vremenu. Marko Fotez, Kazališna hodočašća; Georgij Paro, Iz prakse. Oko, 10(1982) 278, str. 12. — Kronika Zavoda za književnost i teatrologiju JAZU, 1983, br. 25/26 (posvećen M. Fotezu). — A. Bogner-Šaban: Marko Fotez – život i djelo. Osijek 1989. — I. Bošković: Častan djelatnik hrvatske Thalije. Vjesnik, 51(1990) 29. XII, str. 7. — D. M.: Stigla ostavština Marka Foteza. Večernji list, 37(1993) 20. X, str. 42.
 
Antonija Bogner-Šaban (1998)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

FOTEZ, Marko. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 20.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/6214>.