ANDRIJAŠEVIĆ, Niko

ANDRIJAŠEVIĆ, Niko, prozni pisac, književni kritičar i publicist (Gradac kod Kardeljeva, 24. I 1882 — Sarajevo, 25. VII 1951). Otac Petar bio je učitelj, a majka Doma, rođ. Šimić, sestra književnika N. Šimića. Pučku školu završio je u Gradcu, a klasičnu gimnaziju u sjemeništu u Splitu. Povijest, zemljopis, geologiju, pravo i slavistiku studirao je neredovito u Beču i Zagrebu. Godinu dana radio je kod odvjetnika D. Politea, a kraće vrijeme u uredništvu splitskog dnevnika Velebit. Doktorirao je 1909. temom s područja geologije – O vertikalnom pomicanju obalne crte u historičko doba na sjevero-istoku Jadranskoga mora. God. 1911. bio je sudbeni prislušnik, a 1912. odvjetnički perovođa i zatim odvjetnik u Sarajevu. Ostavio je bogatu zbirku umjetničkih slika. — A. je pisao pripovijetke, novele, književne osvrte i kritike (o K. Š. Gjalskom, D. Šimunoviću, H. Bahru, M. Uvodiću), prikaze o likovnim izložbama (E. Vidović, A. Uvodić, I. Mujezinović i dr.) te članke o politici i gospodarstvu. Najprije mu je objavljena novela Iz potištenih duša (Vijenac, 1902, 27 i 28), zatim je surađivao u publikacijama: Jadran (1903), Novi list (1904), Hrvatska kruna (1906), Savremenik (1907, 1909), Hrvatsko kolo (1908, 1909), Slovo (1908), Velebit (1908), Dan (1909), Glas Matice hrvatske (1909), Ilustrovani Obzor (1909), Narodne novine (1909, 1910, 1912), Narodni list (1909), Svačić (1909, 1910), Obzor (1910), Strossmayer (kalendar, 1910), Glas naroda (1911), Mjesečnik pravničkog društva (1911), Hrvatski pokret (1912), Bosanska vila (1913), Jadran (Buenos Aires 1916), Hrvatska obnova (1920), Jugoslavenski list (1923–1929, 1938, 1940), Zabavnik (1923), Večernja pošta (1926), Pregled (Sarajevo 1928), Narodni kalendar Jadranske straže (1936). Služio se pseudonimom Niko Betrov. Sa S. Perišićem napisao je dramu u stihovima Mile Gojsalić (izvedena 1909). Neke su mu pripovijetke prevedene na češki. — U kritici A. je nazvan predstavnikom seoske novelistike, iznosi svijet malih ljudi posebice iz rodnog kraja (M. Marjanović).