Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

FRANKAPAN, Beatrica (Corvin, de Frangepanibus, a Frangepan; Beatrice, Beatrix), kneginja (?, o. 1482 — Heilsbrunn ili Varaždin, prije ožujka 1510). Kći Bernardina Ozaljskog i princeze Lujze Aragonske. Kao dijete bila je neko vrijeme na dvoru kralja Matije Korvina uz kraljicu Beatricu, rođakinju svoje majke. U proljeće 1496. udala se za kraljeva sina Ivaniša Korvina, hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog bana. God. 1499. stalno je boravila u Bihaću i tamo 1500. rodila sina Krstu. Drugo dijete bila je kći Elizabeta. U listopadu 1504. umro je Ivaniš Krovin, a u ožujku 1505. i sin Krsto. U drugoj pol. 1505. sklopila je Beatrica na poticaj rođaka Grgura I. Frankapana Cetinskog, kaločkog nadbiskupa, ugovor s Jadvigom Tešinskom, udovicom palatina S. Zapolje, o udaji svoje kćeri Elizabete, kada navrši dvanaest godina, za Jadvigina sina Jurja Zapolju; Beatricin imetak trebao je nakon njezine smrti pripasti Zapoljama. Međutim, uskoro se Elizabeta spominje kao zaručnica Mihovila od Palovca; umrla je 1508. Na poticaj kralja Vladislava II. Beatrica se drugi put udala u siječnju 1509. za Jurja Brandenburškog iz kuće Hohenzollern. Prema izmijenjenom bračnom ugovoru nakon vjenčanja, svi njezini posjedi i posjedi Ivaniša Korvina, osim nekih iznimaka, pripali su njezinu drugom suprugu s kojim je te godine prisustvovala u Pragu krunidbi sina kralja Vladislava II, Ludovika, za češkoga kralja (poslije hrvatsko-ugarski kralj Ludovik II). Nakon Beatricine smrti njezin je muž uskoro upropastio sav naslijeđeni imetak. — Bila je dobrotvorka pavlina u Remetama kraj Zagreba i onih u Lepoglavi, kojima je slala vrijedne darove sa svojih posjeda Rakovice, Krapine, Varaždina, onih u Ugarskoj i drugih. Na to ju je poticao njezin ispovjednik pavlinski prior Marko iz Dubrave. Lepoglavskom samostanu darovala je obližnji grad Kamenicu s desetak sela, izuzevši ih iz nadležnosti grada Trakošćana. God. 1506. u Vrbovcu je utemeljila crkvu Blažene Djevice kao svoju zadužbinu. — U svom pečatu imala je sjedinjene grbove Korvina i Frankapana s inicijalima B. C. (Beatrix Corvin).

LIT.: I. Kukuljević Sakcinski: Beatrica Frankopan i njezin rod. Zagreb 1885. — R. Lopašić: Bihać i Bihaćka krajina. Zagreb 19432, 48–49. — J. Stipišić i M. Šamšalović: Isprave u Arhivu Jugoslavenske akademije. Zbornik Historijskog instituta JAZU, 4(1961) str. 516, 519–520, 524, 527, 544, 551. — V. Klaić: Povijest Hrvata, 4. Zagreb 19803, 251, 255, 266, 277, 279–280.
 
Petar Strčić (1998)