FRANKAPAN, Nikola IV.

FRANKAPAN, Nikola IV (de Frangepan; Mikula, Nicolaus), hrvatsko-dalmatinski ban (?, nakon 17. X. 1352 — ?, 26. VI. 1432). Sin Ivana V. Nakon očeve smrti naslijedio je 1393. obiteljska imanja kojima je upravljao zajedno s majkom Anom. U svibnju 1394. kralj Žigmund potvrdio je modruškoga i krčkoga kneza Nikolu za kneza grada Raba. Te godine kupio je Nikola grad Ribnik kraj Ozlja od Mikca Prodavića za 9000 dukata. God. 1397. založio je kralj Žigmund Nikoli i njegovoj majci grad Ozalj za 17 000 dukata. Kao Žigmundovu podaniku Mlečani više puta odbijaju Nikoli različite usluge ili pomoć, a flota kralja Ladislava Napuljskog udara 1402. na njegove krčke posjede te na Senj i Vinodol. Kao patron Senjske biskupije Nikola odbija prihvatiti napuljskoga kandidata za ordinarija; zbog toga mu je papa Bonifacije IX. zaprijetio izopćenjem. Nakratko pristupa Ladislavu Napuljskom, ali 1403. opet je u Žigmundovoj milosti. God. 1404. Rabljani ga izabiru za svoga doživotnoga kneza, 1405. oženio se Dorotejom Gorjanski, a 21. IV. 1406. kralj Žigmund potvrdio mu je darovnicu za grad Cetin i Klokoč. Te godine sklopio je savez s knezom Ivanišem (Ivanom) Nelipčićem, kojim su se obvezali da će raditi u prilog hrvatsko-ugarskoga kralja. Zbog toga ga je Ladislav Napuljski lišio svih časti i imanja te ga nazvao nekadašnjim knezom Senja, Krka i Vinodola. Taj savez potvrđen je 1411. zarukama Nikolina sina Ivana VI. st. s Ivaniševom kćeri Katarinom. God. 1411. Nikola je hodočastio u Svetu zemlju te 1412. u Crikvenicu doveo pavline. Za ugarsko-mletačkog rata 1411–13. podupirao je kralja Žigmunda koji mu je 1412. potvrdio matični krčki posjed. God. 1418. sklopio je Nikola savez s Habsburgovcima, koji je 1432. produžio na deset godina. Za novoga ugarsko-mletačkog rata 1418–20. opustošeni su mu posjedi. Nakon smrti, 1422, Nikoline bratučede Elizabete udane za Fridrika II. Celjskog, on je zauzeo dio otoka Krka, Trsat, Bakar i Bribir, koji su joj pripadali na ime miraza. To je dovelo do rata s grofovima Celjskima. Izmirenje je postignuto na budimskom dvoru 1424, a sporni posjedi ostali su u Nikolinoj vlasti. Te godine nudio je Nikola Mlečanima otok Krk i Senj s pripadnostima u zalog za 20 000 dukata da bi tim novcem otkupio »banatum Crovacie« što mu ga je nudio kralj Žigmund. Mlečani su mu nudili novčanu pomoć pod uvjetom da dođu do utvrda Knina, Ostrovice i Vrlike. Nikola je 1426. postao hrvatsko-dalmatinskim banom. Kralj Žigmund založio mu je gradove Bihać s kotarom, Sokol, Ripač, Čoku, Rmanj, Knin, Lab, Vrliku, Ostrovicu i Skradin te županiju Luku, čitava Poljica i sve kraljevske Vlahe u Hrvatskoj za 28 000 dukata, a 1431. potvrdio mu je te posjede za 14 000 dukata. God. 1428. naziva se Frankapanom (Mi knez Mikula de Frankapan), a 1430. papa Martin V. potvrdio mu je srodstvo sa starom rimskom patricijskom obitelji Frangipana, koji su se pozivali na svoje antičko podrijetlo iz roda Anicija, i odabrao mu novi obiteljski grb. Nikola je obiteljsku moć podigao do vrhunca.