FRANKULIN, Franjo

FRANKULIN, Franjo (Franculini, Francolin; Ferenc, Fran, Franco), sudionik u zrinsko-frankapanskoj uroti (?, prva četvrtina XVII. st. — negdje u Primorju, nakon 1694). Prema E. Laszowskom, potjecao je iz mletačke obitelji. S ocem Petrom dolazio je trgovačkim poslovima u Primorje (posebice u Bakar), gdje je zarana stupio u doticaj s Petrom Zrinskim. Oženivši se Jelenom Maršanić, nastanio se u Grobniku gdje je već 1642. imao neke posjede, koje je vjerojatno stekao u službi Zrinskog, i 1649. bio upravitelj (porkulab) Zrinskog, što govori u prilog dugotrajnijoj službi i stečenom povjerenju. Ispravom iz 1653. Zrinski potvrđuje Frankulinove posjede u Grobniku izuzimajući ih od uobičajenih podavanja. Car Leopold I, vjerojatno uza zagovor i posredovanje Zrinskog, podijelio je 1660. Frankulinima plemstvo. God. 1667. Zrinski je Frankulinu darovao na doživotno uživanje imanje Osternu kraj Božjakovine. Time je F. praktično stekao plemićki posjed u Hrvatskoj, pa je na Saboru 1668. dao proglasiti plemićki list svoje obitelji. Kao pouzdanik Zrinskog imao je F. zamjetnu ulogu u uroti. Zrinski ga je 17. III. 1670. imenovao svojim kapetanom u Primorju gdje će biti glavni organizator priprema za ustanak, to više što su se njegovi nadređeni (opat Bargigli i Orfej Frankapan) u presudnim trenucima već bili sklonili na sigurno. Potkraj ožujka i na poč. travnja 1670. F. je iz Bakra izdao više zapovijedi kaštelanima i oficijalima vinodolskih i pokupskih imanja te žiteljima Primorja i Gorskoga kotara pozivajući puk pod punom spremom na »muštru« (smotru) i određujući mjesta gdje se trebaju skupiti (Grobnik, Bakar, Drivenik). Istodobno je Frankulinova sina Juricu ban imenovao poručnikom u svojoj primorskoj vojsci, pa ga je otac pozvao (26. III) da pohita s nužnom opremom u Primorje. Sve te pripreme tumačile su se planiranim pohodom u Poljsku radi zaruka sina Petra Zrinskog i uz uvjeravanje susjeda da im ne prijeti nikakva opasnost. Vijest o napredovanju generala J. J. Herbersteina, odnosno njegov poziv narodu Bakarske drage, Kostrene i drugih strana da se pokori i iskaže vjernost caru (11. IV), zatekla je Frankulina u Grobniku. Uvidjevši da nema nikakvih izgleda, zapovjedio je grobničkom puku da izjavi vjernost generalu te pošao u Bakar gdje je ponovio isti poziv. Međutim, kako je, ostavši u kaštelu, dao urediti svoj oklop i postaviti poslugu k topovima, izazvao je revolt Bakrana koji su ga svladali i otpravili generalu Herbersteinu u Karlovac gdje je i zatvoren (12. IV). Istraga protiv Frankulina započela je potkraj travnja 1670. Više puta saslušavan, poricao je da išta zna o buni protiv kralja i nije teretio druge urotnike. U kolovozu 1671. napisao je opširno opravdanje pukovnijskom sudu u Karlovcu. U to doba stizali su i prijedlozi da se, s obzirom na podijeljeno pomilovanje, oprosti kazna i Frankulinu, no čini se da proces nije bio dovršen niti u listopadu 1674. te da je ostao u zatvoru sve do potkraj godine. Nakon puštanja na slobodu bio je upravitelj grobničkog imanja koje je držao u zakupu barun Franjo Rigoni. Idućih nekoliko godina F. je bio optuživan za više nezakonitih činâ (krivotvorenje, ubojstva, izjave protiv cara) pa je u tom smislu 1681. povedena i istraga, ali se čini da je ostao na slobodi. Više puta Frankulini su molili povrat zaplijenjenih imanja i stvari: Franjo sa sinom 1682, sin Jurica 1687. i njegova supruga s djecom 1688. God. 1689. F. je, ne želeći položiti račune kao provizor Grobnika, pobjegao u Rijeku pa na Krk. Kako se unatoč višekratnim pozivima nije vratio, na poč. 1690-ih ponovno mu je zaplijenjena imovina. Posljednji put spominje se na poč. 1695. kada je, još u Rigonijevoj službi, bio okrivljen za ubojstvo nekoga kmeta na bakarskom teritoriju. U Grobniku dao podignuti kapelicu sv. Križa i uklesati glagoljski natpis, nadnevljen 12. VIII. 1649, u kojem se on spominje: ...PLEMENITI KNEZ FERENC/FRANKULIN VA TO VRIME BUD[U]/ĆI PORKULAB U GROVNIKU PR[E]S/VITLOGA : G(OSPO)D(I)NA : G(OSPODI)NA PETRA ZRIN/SKOGA...