ANDRIJEVIĆ

ANDRIJEVIĆ, građanska obitelj nastanjena u Zagrebu od kraja XVIII st. U Turopolju se 1733. spominje Georgius Andrievich aliter Quinta, a 1794. primljen je među građane Zagreba Michael Andrievich, Croata, sutor. Imao je kuće na Gornjem gradu u Zagrebu, koje je naslijedio Ignacije Vatroslav (1795–1849), causarum advocatus – prisjednik zagrebačkog magistrata. Studirao je pravo u Zagrebu. God. 1821. izabran je za gradskog senatora, a 1831. za gradonačelnika (consula) Zagreba (na tom je položaju i 1838). Bio je među najzaslužnijima za gradnju zgrade kazališta na Markovu trgu u Zagrebu 1833. God. 1834. i 1839. spominje se kao prisjednik Sudbenog stola Križevačke, a 1839. i Varaždinske županije. God. 1843. i 1847. izabran je za zastupnika Zagreba u Sabor u Požunu (Bratislavi). Bio je član Ilirske čitaonice u Zagrebu; u upravni odbor društva biran je od njegova osnutka 1838. Njegov sin Stanko (1841–1894), doktor prava i odvjetnik (srednju školu i studij prava završio je u Zagrebu 1862, doktorirao u Grazu 1873), izabran je 1874. za zastupnika grada Zagreba, 1875. za narodnog zastupnika Zagreba u Hrvatskom saboru, a 30. XI 1876. za zagrebačkoga gradonačelnika. Bio je pristaša Narodne stranke. Za njegova gradonačelničkog mandata izgrađen je u Zagrebu gradski vodovod (predan je na upotrebu 1878), provedena nova numeracija kuća po ulicama i imenovanje ulica (izdana je i publikacija: Nova numeracija kuća, Zagreb 1878), podignuta nova škola na Kaptolu i dr. Potaknuo je davanje redovite pomoći gradskog zastupstva zagrebačkomu HNK i novu organizaciju zdravstvenog redarstva u gradu. God. 1879. dao je ostavku i od tada je radio kao odvjetnik. Imao je imanja na zagrebačkom području Jelenovac i u Vinogradskoj cesti. Jedna ulica u tom predjelu nazvana je 1929. njegovim imenom. Portret mu se čuva u Muzeju grada Zagreba (djelo B. Čikoša-Sesije iz 1907). Potomci obitelji žive i danas u Zagrebu. U popisu plemstva Zagrebačke županije 1851. naveden je Mathias Andriević, a u kasnijoj literaturi (V. A. Duišin) navodi se da je ta obitelj imala pridjevak Knezopoljski te da je između dva rata (oko 1938) njezin potomak – pukovnik u mirovini Fridrik – bio nastanjen u Beču. Nema podataka o nekoj vezi te obitelji, o kojoj u Arhivu Hrvatske nema spomena, s građanskom obitelji Andrijević.