Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

ANDRIJEVIĆ, građanska obitelj nastanjena u Zagrebu od kraja XVIII st. U Turopolju se 1733. spominje Georgius Andrievich aliter Quinta, a 1794. primljen je među građane Zagreba Michael Andrievich, Croata, sutor. Imao je kuće na Gornjem gradu u Zagrebu, koje je naslijedio Ignacije Vatroslav (1795–1849), causarum advocatus – prisjednik zagrebačkog magistrata. Studirao je pravo u Zagrebu. God. 1821. izabran je za gradskog senatora, a 1831. za gradonačelnika (consula) Zagreba (na tom je položaju i 1838). Bio je među najzaslužnijima za gradnju zgrade kazališta na Markovu trgu u Zagrebu 1833. God. 1834. i 1839. spominje se kao prisjednik Sudbenog stola Križevačke, a 1839. i Varaždinske županije. God. 1843. i 1847. izabran je za zastupnika Zagreba u Sabor u Požunu (Bratislavi). Bio je član Ilirske čitaonice u Zagrebu; u upravni odbor društva biran je od njegova osnutka 1838. Njegov sin Stanko (1841–1894), doktor prava i odvjetnik (srednju školu i studij prava završio je u Zagrebu 1862, doktorirao u Grazu 1873), izabran je 1874. za zastupnika grada Zagreba, 1875. za narodnog zastupnika Zagreba u Hrvatskom saboru, a 30. XI 1876. za zagrebačkoga gradonačelnika. Bio je pristaša Narodne stranke. Za njegova gradonačelničkog mandata izgrađen je u Zagrebu gradski vodovod (predan je na upotrebu 1878), provedena nova numeracija kuća po ulicama i imenovanje ulica (izdana je i publikacija: Nova numeracija kuća, Zagreb 1878), podignuta nova škola na Kaptolu i dr. Potaknuo je davanje redovite pomoći gradskog zastupstva zagrebačkomu HNK i novu organizaciju zdravstvenog redarstva u gradu. God. 1879. dao je ostavku i od tada je radio kao odvjetnik. Imao je imanja na zagrebačkom području Jelenovac i u Vinogradskoj cesti. Jedna ulica u tom predjelu nazvana je 1929. njegovim imenom. Portret mu se čuva u Muzeju grada Zagreba (djelo B. Čikoša-Sesije iz 1907). Potomci obitelji žive i danas u Zagrebu. U popisu plemstva Zagrebačke županije 1851. naveden je Mathias Andriević, a u kasnijoj literaturi (V. A. Duišin) navodi se da je ta obitelj imala pridjevak Knezopoljski te da je između dva rata (oko 1938) njezin potomak – pukovnik u mirovini Fridrik – bio nastanjen u Beču. Nema podataka o nekoj vezi te obitelji, o kojoj u Arhivu Hrvatske nema spomena, s građanskom obitelji Andrijević.

LIT.: Obitelj. — Emilij Laszowski: Posljednji popis plemića zagrebačke županije. Vitezović, 1(1903–1904) 10, str. 156. — Isti: Povjesni spomenici plemenite općine Turopolja, 4. Zagreb 1908. — Viktor Aniun Duišin: Zbornik plemstva. Zagreb 1938, 19. — Milan Stahuljak: Nadgrobni spomenici Sv. Jurja u Zagrebu. Hrvatska prošlost, 4. Zagreb 1943, 188. — Lelija Dobronić: Stare numeracije kuća u Zagrebu. Zagreb 1959. — Milica Stilinović: Zagrebački gradonačelnici. Zagreb jučer, danas, sutra (Zbornik), 1. Zagreb 1965, 104. — Mihovil. — Emilij Laszowski i Lelja Dobronić: Povijesni spomenici grada Zagreba, 20. Zagreb 1971. — Ignacije (Vatroslav). — (Ignatius Andrievich). Zagrabiense calendarium, 1826, str. 91, 93; 1834, str. 111; 1835, str. 117; 1839, str. 134; 1842, str. 126. — (Nekrolog). Agramer Zeitung, 24(1849) 186, str. 655; 197, str. 688; 207, str. 712. — Dragutin Rakovac: Dnevnik Dragutina Rakovca. Zagreb 1922, 42. — Vladimir Gudel: Stogodišnjica hrvatskog preporoda. Zagreb 1936, 30, 33–35, 37. — Rudolf Horvat: Zastupnik grada Zagreba na saboru u Požunu god. 1848. Obzor, 79(1939) 135, str. 2. — Jakša Ravlić: Ilirska čitaonica u Zagrebu. Historijski zbornik, 1963, 16, str. 165. — Lelja Dobronić: Povijesni spomenici grada Zagreba, 21. Zagreb 1975. — Stanko. — (Izbor načelnika za grad Zagreb). Obzor, 6(1876) 276, str. 3–4. — Promjene u zagrebačkom načelništvu. Ibid., 280, str. 1. — (Nekrolozi): Narodne novine, 60(1894) 149, str. 3; Obzor, 35(1894) 149, str. 2–3. — Đuro Szabo: Stari Zagreb. Zagreb 1971, 115.
 
Tatjana Radauš (1983)