Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

FRANJO SREBRENIČANIN (Franciscus a Srebrenica), pedagog (Srebrenica, o. 1680 — Vukovar, 10. VIII. 1725). Pridružio se 1701. franjevcima Bosne Srebrene. Filozofsko i teološko školovanje završio je u inozemstvu i ondje položio ispite za predavača filozofije i teologije. Nije poznato da li je predavao filozofiju na filozofskim učilištima Bosne Srebrene ili u inozemstvu. Teologiju je započeo 1718. predavati na visokoj bogoslovnoj školi u Budimu, najprije zajedno s I. Kopijarevićem Stražemancem 1718–21. i zatim s I. Srijemcem 1721–23. God. 1723. morao je učiteljsku stolicu prepustiti drugima, jer su filozofsko učilište i bogoslovna škola u Budimu postali 1722. jedinstven školski zavod — Generalno učilište 1. razreda. Provincijal Bosne Srebrene Augustin Tuzlak 1723. proglašava Srebreničanina »šestgodišnjim lektorom«, budući da nije položio ispit za tzv. generalnog lektora i nije ispunio uvjete za profesorsku službu na bogoslovnoj školi Generalnog učilišta. Mjesto toga bio je ispitivač studenata koji su željeli studirati teologiju na bogoslovnoj školi Generalnog učilišta u Budimu. Od 1723. boravio je u Šarengradu; najprije kao župnik u Tovarniku, a zatim propovjednik i odgojitelj studenata filozofskog učilišta u šarengradskom samostanu. Izvorna građa o njegovu djelovanju čuva se u Arhivu Franjevačkog samostana u Makarskoj.

LIT.: F. E. Hoško: Dvije osječke visoke škole u 18. stoljeću. Kačić, 8(1976) str. 158. — Isti: Prosvjetno i kulturno djelovanje bosanskih i hrvatskih franjevaca tijekom 18. stoljeća u Budimu. Nova et vetera, 28(1978) 1/2, str. 126–127. — Isti: Slavonsko-podunavski dio Bosne Srebrene u doba njezinih dviju dioba. Kačić, 17(1985) str. 107.
 
Franjo Emanuel Hoško (1998)