Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

FROMAN, Margarita (Margareta Petrovna), balerina, pedagog, operni redatelj i koreograf (Moskva, 27. X. 1896 — Boston, 24. III. 1970). Po završetku kazališne Baletne škole u Moskvi, od 1909. solistica Boljšog teatra gdje je ostvarila uloge Kitri u Don Kihotu (L. Minkus), Svanilda u Coppéliji (L. Delibes), Vila jorgovana u Trnoružici (P. I. Čajkovski), Henrietta u Raymondi (A. Glazunov). Kao solistica trupe Ruski baleti S. Djagiljeva gostuje 1914. u zapadnoj Europi i SAD te u paru s V. Nižinskim pleše u baletima M. Fokina Spectre de la Rose (C. M. Weber) i Les Sylphides (F. Chopin). God. 1918. napušta Rusiju i nakon angažmana u Jalti, Carigradu, Sofiji i Beogradu dolazi na poč. 1921. u Zagreb. U zagrebačkom je kazalištu najprije gostovala s bratom Maksimilijanom i nekolicinom članova baletnog ansambla iz Moskve, no već 27. III. 1921. postaje stalnom članicom — primabalerinom HNK. Usporedo je započela s koreografskim, redateljskim te pedagoškim radom pa je sljedećih tridesetak godina baletne umjetnosti u HNK obilježeno njezinom djelatnošću. Došavši kao baletna umjetnica odgojena u vrhunskoj ruskoj školi i već afirmirana na svjetskim scenama, F. je našoj javnosti predstavila dotad posve nepoznat i nov baletni repertoar u kojemu je kao primabalerina redovito plesala glavne uloge. Prve je sezone, 1921. postavila balet Vizije noći (Chopin), potom prvi i četvrti čin baleta Labuđe jezero (Čajkovski) te Coppéliju (Delibes). Uz mnogobrojne divertismane te izvorne, vlastite koreografije baleta Vila lutaka (J. Bayer) i Prevareni Pierrot (Weber), već 1922. donosi balete ruskog majstora Fokina Šeherezada (N. Rimski-Korsakov) i Papillons (R. Schumann), zatim Polovjecke plesove iz opere Knez Igor (A. P. Borodin). God. 1923. postavlja scene iz baleta Ščelkunčik (Čajkovski), zatim Petrušku (I. Stravinski) i Fokinov balet Tamara (M. Balakirev), 1924. Fokinov Karneval (Schumann) te Capriccio Espagnol (Rimski-Korsakov) prema vlastitoj zamisli, 1925. Pana Twardowskog (L. Różycki), a 1927. balete Žara (A. Casella) i Kutija igračaka (C. Debussy). Prenoseći na zagrebačku pozornicu Fokinove koreografije prikazala je vrhunske umjetničke dosege ruskog baleta s početka stoljeća. Istodobno je, primjenjujući glazbu ruskih skladatelja za svoja koreografska ostvarenja, dala primjere i poticaje našim skladateljima da se okušaju u stvaranju baletne glazbe s osloncem na folklorno nasljeđe. Tako je već 1923. koreografirala balet Sjene B. Širole, zatim postavlja balete K. Baranovića Licitarsko srce (1924) i Imbrek z nosom (1935) pa Figurine L. Šafraneka Kavića (1926), Zlato B. Papandopula (1930), a 1931. koreografira prvu verziju najpoznatijega hrvatskog baleta Đavo u selu F. Lhotke, s prvotnim naslovom »fantastični groteskni prikaz« Đavo i njegov šegrt. U međuvremenu je 1927–29. angažirana u Beogradu. U Zagreb se vratila 1930. i uz obnovljene prijašnje balete postavila Trorogi šešir M. de Falle (1930), Svadbu Stravinskoga (1932) te cjelovite izvedbe baleta Ščelkunčik (1931) i Labuđe jezero (1940) Čajkovskoga. Nastupima u baletima Sanje Šafraneka Kavića i Chopiniana (prema vlastitom scenariju i koreografiji) u sezoni 1933–34. završila je svoju plesačku karijeru. Međutim, od 1930-ih uz koreografiju sve se više bavi opernom režijom pa je postavila na scenu HNK oko trideset opera i opereta, posebice Sadka (Rimski-Korsakov) 1930, Evgenija Onjegina (Čajkovski) i »narodnu operu« Striženo-košeno (Baranović) 1932, Moć sudbine (G. Verdi), Manon (J. Massenet), Šišmiša (J. Strauss ml.) i Nikolu Šubića Zrinjskog (I. Zajc) 1933, Fausta (C. Gounod) i Prodanu nevjestu (B. Smetana) 1934, Katarinu Izmajlovu, prva verzija (D. Šostakovič) 1937, Pikovu damu (Čajkovski) i Werthera (Massenet) 1939, Manon Lescaut (G. Puccini) 1941. Značajna je njezina režija Gotovčeve opere Ero s onoga svijeta za praizvedbu 1935, u kojoj je koreografirala završno Kolo, dugo izvođeno prema njezinoj zamisli. God. 1938. gostovala je u milanskoj Scali gdje je koreografirala baletne scene opere Sadko (u režiji B. Gavelle kao gosta). Nakon II. svjetskog rata među rijetkim njezinim novim postavama značajan je balet Romeo i Julija (S. Prokofjev), 1948. Za gostovanje opere i baleta HNK u Londonu u siječnju 1955. obnovila je svoje koreografije Romea i Julije, Licitarskog srca te Polovjeckih plesova. Iste je godine otišla u SAD, gdje je u Connecticutu djelovala kao baletni pedagog. U osvrtima na djelatnost Fromanove ističe se tehničko majstorstvo i sugestivnost njezinih baletnih kreacija, zatim izvanredna umjetnička maštovitost koreografskih postava i režija te visoka stručnost u pedagoškom radu (S. Batušić). Međutim, nastupom nove generacije baletnih umjetnika izmijenio se odnos spram njezinih ostvarenja koje su pojedini kritičari proglašavali zastarjelima i šablonskim. — U Hrvatskoj F. je zbog obrazovanja na najboljim tradicijama ruskoga klasičnog baleta i osobitoga umjetničkog temperamenta postala nezaobilaznim autoritetom i osobnošću povijesnog značenja. Njezinim dolaskom na čelo baleta HNK ta se grana scenske umjetnosti utemeljuje na klasičnim osnovama i strukovno organizira. Stvarajući baletni repertoar postavila je na scenu najznačajnije balete klasične i novije svjetske baletne literature te izvorna ostvarenja velikih baletnih majstora na glazbu poznatih skladatelja različitih stilskih razdoblja. Povrh toga je koreografijama baleta hrvatskih skladatelja dala temelje hrvatskom baletnom stvaralaštvu. U njezinu baletnom studiju u Zagrebu školovali su se mnogi naraštaji hrvatskih baletnih umjetnika — Mia Čorak-Slavenska, Ana Roje, Z. Pintar, Zlata Lanović, Milana Broš, Sonja Kastl i dr.

LIT.: K. Berić (K. B.): Veče ruskog baleta. Pokret, 2(1922) 125, str. 3. — L. Šafranek-Kavić: Muzička sezona 1921–1922. Nova Evropa, 1922, VI/34, str. 101–109. — B. Zajičić: Ruski balet u Zagrebu. Dom i svijet, 35(1922) 2, str. 24–26. — S. Batušić: Razvitak baleta u Narodnom kazalištu. Godišnjak Narodnog kazališta u Zagrebu 1914/15–1924/25, str. 661–666. — L. Šafranek-Kavić: Baletna premijera. Obzor, 68(1927) 115, str. 2–3. — R. Matz (V.): Baleti Žar ptica i Petruška. Jutarnji list, 19(1930) 6480, str. 7. — K. Krenedić (K): Ščelkunčik. Narodne novine, 97(1931) 179, str. 4. — Ž. Hirschler: Baletno veče. Obzor, 75(1934) 136, str. 1–2. — M. Katić: Premijera fantastičkog baleta P. I. Čajkovskoga, Labuđe jezero. Novosti, 34(1940) 323, str. 13. — S. Batušić: Jubilej Margarete Froman. Hrvatska pozornica, 1940–41, 31, str. 1–3. — V. Ciprin: Proslava 25-godišnjice Margarete Froman. Jutarnji list, 30(1941) 10490, str. 12. — M. Majer (MM): Manon Lescaut. Hrvatski dnevnik, 6(1941) 1777, str. 5. — B. Širola (Dr. B. Š.): Proslava 25-godišnjice umjetničkog rada gdje Margarete Froman. Obzor, 81(1941) 81, str. 2.
 
Višnja Hrbud (1998)