FUKAREK, Pavle

FUKAREK, Pavle, šumarski inženjer (Sarajevo, 16. VII. 1912 — Sarajevo, 17. II. 1983). Klasičnu gimnaziju završio u Sarajevu, 1939. diplomirao te 1952. doktorirao tezom Poljski jasen (Fraxinus angustifolia Vahl.), njegove osobine, raširenje i šumarsko značenje na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu. Nakon studija radio je nekoliko godina u taksaciji Direkcije šuma u Sarajevu, u šumarskom odsjeku Banske uprave Drinske banovine te kao pristav Šumske uprave u Nevesinju. Za II. svjetskog rata je 1942–43. u mostarskom i nevesinjskom zatvoru. Potom radi u Direkciji šuma u Mostaru, a 1944. prelazi na partizanski teritorij i radi u Oblasnom NOO u Trebinju te za ZAVNOBiH u Jajcu i Fojnici. Nakon rata radi u Ministarstvu šumarstva i Planskoj komisiji BiH. Od 1948. u Sarajevu je nastavnik na Visokoj školi za planinsko gospodarenje, od 1949. je na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu (poslije Šumarski fakultet) docent, potom izvanredni i od 1961. redoviti profesor. God. 1949–54. vodi Biološki institut sarajevskog Sveučilišta. Kao voditelj Zavoda za šumarsku botaniku osnovao je herbarij, zbirke eksponata i kartografski odsjek. God. 1976. izabran je za redovitog člana ANUBiH. Umirovljen je 1977. — Glavno područje njegova znanstvena rada bila su fitogeografska i dendrološka istraživanja u kojima se osobito bavio morfologijom, sistematikom, horologijom, ekologijom i nomenklaturom četinjača i listača. Opisao je niz novih taksona i izradio mnogobrojne karte areala istraživanih biljnih vrsta. Po specijalizaciji 1955. u botaničara J. Braun-Blanqueta u Međunarodnoj geobotaničkoj postaji u Montpellieru, proveo je vegetacijska istraživanja po metodici ciriško-monpelješke fitocenološke škole. Otkrio je i opisao niz novih fitocenoza, izradio pregledne i detaljne vegetacijske karte i dao vrijedan prinos poznavanju florističkih, ekoloških, sistematskih i drugih osobitosti šumske vegetacije u BiH. U studiji Šumske biljne zajednice Jugoslavije (1979) izložio je originalan fitocenološki sustav koji obuhvaća sve dotada opisane šumske, šibljačke i vrištinske fitocenoze. Napisao je više od 300 znanstvenih i stručnih radova, referata, recenzija i prikaza u domaćim i inozemnim stručnim časopisima i publikacijama: Šumarski list (1935, 1941–43, 1947–48, 1951, 1954–58, 1960–61, 1964, 1977), Priroda (1936, 1942, 1947, 1961, 1989), Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH (1938), Hrvatski planinar (1941), Mitteilungen der Deutschen dendrologischen Gesellschaft (Beč 1941), Österreichische botanische Zeitschrift (Beč 1943), Godišnjak Biološkog instituta u Sarajevu (1948–52, 1954, 1957–58, 1963, 1975), Radovi ANUBiH (1952, 1970, 1974), Radovi Poljoprivredno-šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu (1952, 1958), Narodni šumar (1954–65), Šumarstvo (Beograd 1955, 1957–59, 1962–63), Zaštita prirode (Beograd 1956, 1958–59), Geografski pregled (1957, 1962), Centralblatt für das gesamte Forstwesen (Beč 1958, 1977), Bulletin de la Société botanique de France (Pariz 1960), Mitteilungen der Ostalpin-dinarischen pflanzensoziologischen Gemeinschaft (Padova—Beč—Innsbruck 1961–62, 1967, 1969, 1978), Radovi Naučnog društva NR BiH (1962–65), Schweizerische Zeitschrift für Forstwesen (Zürich 1964), Acta botanica Croatica (1966, 1969), Botanische Jahrbücher (Stuttgart 1967), Revue roumaine de biologie (Bukurešt 1969), Feddes Repertorium (Berlin 1970), Folia geobotanica et phytotaxonomica (Prag 1980), Acta Biokovica (1983). Bio je član Société botanique de France (Pariz), Bayerische botanische Gesellschaft i Zoologisch-botanische Gesellschaft (Beč), International Dendrology Society (London), jedan od osnivača i predsjednik u dva mandata Istočnoalpsko-dinarskog društva za proučavanje vegetacije, član Međunarodne organizacije za znanstvena i stručna putovanja i ekskurzije u Zürichu, užeg odbora za izradbu Vegetacijske karte Evrope, Naučnog vijeća i redakcijskog odbora projekta Vegetacijska karta Jugoslavije te član uredništva drugog izdanja Šumarske enciklopedije LZ. Kao vrstan poznavatelj cvjetane i raslinstva i veliki ljubitelj prirode desetljećima se borio za zaštitu prašumskih rezervata, nacionalnih parkova i ostalih prirodnih objekata te za očuvanje čovjekova životnog okoliša.