Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

GABRIĆ, Grgo (Gregorije Gabrić Olovnjak, Gregorius Gabrich a Plumbo), provincijal (Olovo, u pol. XVII. st. — Petrovaradin, 9. X. 1707). Ne zna se kada je stupio u Franjevački red i gdje je pohađao filozofsko-teološki studij. Kao svećenik službovao je po župama Franjevačke provincije Bosne Srebrene, a 1702. bio gvardijan samostana u Olovu. Iste je godine na izbornom provincijalnom kapitulu u samostanu sv. Augustina u Velikoj postao provincijalom matične redodržave. Prvu provincijalnu skupštinu održao je u Visovcu 27. V. 1703. Na njoj je odlučeno da se zbog bune Ferenca II. Rákóczyja u Ugarskoj novicijat iz Budima premjesti u Veliku, a da tamo i nadalje ostane viši filozofski studij. Na istoj skupštini bosanski definitorij odbio je zbog tadašnjih prilika molbu bugarskih franjevaca da se ponovno sjedine s Bosnom Srebrenom. Na teško stanje katolika u Bosni žalio se G. Kongregaciji za širenje vjere u travnju 1703, navodeći novčane namete bosanskog namjesnika Sejfulah-paše samostanima, župama i provincijalu. U vrijeme njegove uprave mletačka je vlada 1703. naredila franjevcima u Dalmaciji da se odreknu župa na području pod turskom vlašću, a 1704. zabranila je franjevcima iz Bosne da djeluju na prostoru Mletačke Dalmacije. Na početku kolovoza iste godine po nalogu bosanskog vezira zapaljen je franjevački samostan u Olovu u kojem je sve izgorjelo, a slika Čudotvorne Gospe Olovske nestala. Drugu provincijalnu skupštinu održao je u kolovozu 1704. u Velikoj. God. 1705. kralj Leopold I. zatražio je od provincijalnog starješinstva Bosne Srebrene da predstojeći izborni kapitul održi na području pod njegovom vlašću kako za provincijala ne bi bio izabran mletački podanik. Kapitul je održan 16. VIII. 1705. u Našicama, provincijalom je postao M. Bulajić iz Sutjeske, a G. je premješten za gvardijana u Ilok, gdje je i pokopan u samostanskoj crkvi.

LIT.: M. V. Batinić: Djelovanje franjevaca u Bosni i Hercegovini za prvih šest viekova njihova boravka, 3. Zagreb 1887, 5, 14–15. — E. Fermendžin: Chronicon observantis provinciae Bosnae Argentinae ordinis s. Francisci Seraphici. Starine, 1890, 22, str. 53. — Isti: Acta Bosnae potissimum ecclesiastica. Zagrabiae 1892, 541. — J. Jelenić: Ljetopis fra Nikole Lašvanina. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 27(1915) 3/4, str. 272. — J. Bösendorfer: Diarium sive prothocollum venerabilis conventus s. Crucis Inventae Essekini intra muros ab anno 1686. usque ad annum 1851. Starine, 1916, 35, str. 8. — Isti: »Historia domestica« konventa kapucinskoga u gornjem Osijeku (god. 1702.–1859). Ibid., str. 206–207. — J. Jelenić: Necrologium Bosnae Argentinae. (Prema kodeksu franjevačkog samostana u Kr. Sutjesci.). Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 28(1916) 3/4, str. 344 (i samostalno: Sarajevo 1917, 10). — Isti: Spomenici kulturnoga rada franjevaca Bosne Srebreničke. Mostar 1927, 5–6. — I. Renđeo: Baruni Brnjakovići od Olova. Napredak, 6(1931) 3/4, str. 44. — D. Mandić: Prilozi za povijest Franjevačkog samostana i crkve u Olovu. Franjevački vijesnik (Beograd), 39(1932) 10, str. 312–314. — J. Božitković: Kritički ispit popisa bosanskih vikara i provincijala (1339–1735). Beograd 1935, 115–117. — D. Mandić: Franjevačka Bosna. Rim 1968. — N. Lašvanin: Ljetopis. Sarajevo 1981. — S. M. Džaja: Konfessionalität und Nationalität Bosniens und der Herzegowina. Voremanzipatorische Phase 1463–1804. München 1984. — I. Stražemanac: Povijest Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Zagreb 1993, 15, 182–183, 403.
 
Pejo Ćošković (1998)