GALOGAŽA, Stevan

GALOGAŽA, Stevan, pisac (Ponikve kraj Topuskog, 20. II. 1893 — Jasenovac, 1. X. 1944). Gimnaziju je pohađao u Zagrebu, Karlovcu, Petrinji, Osijeku i Beogradu. Zbog sumnje da je sudjelovao u atentatu na bana Cuvaja 1912. izveden je pred sud te isključen iz škole. Kao pripadnik srpske vojske, kojoj se 1914. priključio, nakon povlačenja preko Albanije dolazi u Francusku, gdje nastavlja školovanje, 1916. maturira u Grenobleu, a zatim 1916–19. studira pravo u Parizu. Vrativši se u Zagreb, radi kao novinar (Pokret, Novosti) i započinje književnu karijeru. God. 1920. pokrenuo je i uredio tri broja modernističkog časopisa Kritika, 1923. također modernističku Vedrinu. Poslije u njega preteže ljevičarska orijentacija, pa 1928. u socijalističkom i revolucionarnom duhu pokreće novu Kritiku a 1931. Literaturu, te uređuje Književni savremenik (1936) i Kulturu (1937–38). Napose se istaknuo brošurom Protest i apel koju je 1932. s potpisima mnogih hrvatskih intelektualaca uputio H. Barbusseu i R. Rollandu u vrijeme održavanja kongresa protiv rata i imperijalizma u Amsterdamu. Kao komunist, član Inicijativnog odbora Jedinstvene radničke stranke i rukovoditelj Crvene pomoći, često je zatvaran (1929, 1930, 1934). God. 1941. sklonio se u duševnu bolnicu Vrapče, ali je 1943. odveden kao talac u logor te strijeljan. Javio se 1912. pjesmom u Zori te prozom u Preporodu. Potom surađuje novelama i člancima u Narodnom jedinstvu, Savremeniku, Književnim novostima, Jugoslavenskoj njivi te listovima i časopisima koje je uređivao. Pseudonim mu je bio Homo Hominis. Galogažina politička djelatnost obilježila je i njegovu poetiku. Dok su u prvoj zbirci novela skromna opsega i nejaka izraza, Čudne siluete, još vidljivi tragovi ekspresionističkih vizija, u Novelama zagovara društveno angažiranu ljevičarsku koncepciju književnosti. Protiveći se građanskom artizmu, G. je književni izraz suzio na populističke parole jakih ideoloških naglasaka. U tzv. sukobu na književnoj ljevici G. se odlučio za ideje R. Zogovića i M. Đilasa, zauzimao se za »likvidaciju nadrealizma« (Š. Vučetić), a u polemičkim člancima tražio je da djelo bude prožeto »proleterskim a ne dekorativnim humanizmom«.