GALJUF, Ivan

GALJUF, Ivan (Galliuf, Gallyuff), jezikoslovac i pisac (Cesargrad, 19. I. 1710 — Varaždin, 17. II. 1770). Isusovac od 1725. Uči filozofiju i teologiju u Grazu, usavršava književnost u Leobenu i matematiku u Beču. Prije studija teologije predaje 1732. u gimnaziji u Požegi, a 1733–34. te 1736. u Zagrebu. Profesor filozofije u Ljubljani 1743–45, filozofije, teologije i kanonskog prava u Zagrebu 1746–53. Rektor zagrebačkoga (1753–56) i požeškoga kolegija (1757–60) i ravnatelj konvikta u Varaždinu. Napisao je latinsku dramu u stihovima o junačkim djelima hrvatskih plemića Erdődyja, Croatia theatrum virtutis Erdödianae, koju su njegovi učenici prikazivali 1733. u Zagrebu. Pripremio je hrvatska izdanja školskih udžbenika, latinsku frazeologiju, Flos latinitatis, F. Pomeya i stilistiku, Syntaxis ornata, F. Wagnera, s odgovarajućim kajkavskim prijevodima latinskih primjera. Prvo je djelo zbornik latinskih fraza poredanih abecednim redom, koji, prema V. Dukatu, otkriva autora mnogo vještijim latinistom no kajkavskim prevoditeljem. Autorstvo preradbe Wagnerove stilistike Dukat pripisuje Galjufu na temelju činjenice što je 1747. izdana u istoj knjizi s Pomeyevim frazeologijem te gotovo potpune podudarnosti pravopisa u obama djelima, što bi bila rijetkost u različitih pisaca onoga doba. Kao rektor u Požegi osnovao je 1759. osnovne škole na isusovačkim imanjima Kutjevu i Sesvetama. U Zagrebu utemeljio tiskaru i knjižaru u kojima su se tiskale, odn. prodavale školske knjige.